Vizualna povijest britanske rave i acid house scene kasnih osamdesetih dobila je nedavno svoje dosad najopsežnije izdanje. Knjiga phatmedia presents UK Rave Flyers 1988–1989, koju potpisuje kolekcionar i arhivist Dave Nicholson, objavljena je u izdanju Velocity Pressa i predstavlja prvi dio planirane trilogije posvećene zlatnom dobu ilegalnih partyja, acid housea i ranog rave pokreta u …
Rave naše mladosti: Flayeri kakvi su bili nekad

Vizualna povijest britanske rave i acid house scene kasnih osamdesetih dobila je nedavno svoje dosad najopsežnije izdanje. Knjiga phatmedia presents UK Rave Flyers 1988–1989, koju potpisuje kolekcionar i arhivist Dave Nicholson, objavljena je u izdanju Velocity Pressa i predstavlja prvi dio planirane trilogije posvećene zlatnom dobu ilegalnih partyja, acid housea i ranog rave pokreta u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Nicholson već više od tri desetljeća sustavno prikuplja i arhivira rave flyere, a njegov projekt Phatmedia, pokrenut još 1998. tijekom studija na umjetničkoj akademiji, s vremenom je prerastao u najveću internetsku bazu old school rave promotivnih materijala. Danas ta arhiva, osim što služi kao povijesni dokument, funkcionira i kao zajednica u kojoj ljudi iz cijelog svijeta dijele i digitaliziraju flyere s partyja koji su obilježili rane godine elektroničke muzike, od Belgije i San Diega do Coventryja i Plymoutha.

Nova knjiga obuhvaća više od 300 stranica i donosi preko 800 flyera s više od 50 različitih partyja i klupskih večeri održanih tijekom 1988. i 1989. godine, razdoblja koje se smatra samim vrhuncem britanske acid house eksplozije. Iako su mnogi originalni flyeri bili krajnje rudimentarni, često s rukom ispisanim informacijama i improviziranim dizajnom, samo izdanje knjige koncipirano je pregledno i precizno, s jasnim fokusom na kontekst i povijesnu vrijednost materijala.
Među zastupljenim lokacijama i večerima nalaze se kultna imena poput The Haçiende, Shooma, Hedonisma, Spectruma, Futurea, Land Of Oza, Hypnosisa, Sunrisea i Apocalypse Nowa, ali Nicholson svjesno izbjegava isključivo londonsku perspektivu. Knjiga se proteže diljem zemlje i bilježi i manje poznate, ali jednako važne lokalne scene, od Sheffielda i Blackburna do ilegalnih warehouse partyja koji su se odvijali daleko od reflektora medija.

Publikaciju dodatno obogaćuju intervjui i svjedočanstva DJ-eva, promotora, dizajnera i ravera koji su aktivno sudjelovali u tim događajima. Kroz njihove priče rekonstruira se atmosfera vremena u kojem su informacije o partyjima kružile gotovo isključivo putem letaka, usmenom predajom i kroz specijalizirane trgovine ploča. Nicholson se u razgovorima prisjeća kako je još kao trinaestogodišnjak prvi put došao u kontakt s flyerom za Fantaziju i kako ga je upravo ta vizualna estetika, ispunjena psihodelijom, fractalima i simbolikom, uvela u potpuno novi svijet koji nije imao dodirnih točaka s tadašnjim mainstreamom.
Poseban naglasak stavljen je i na razvoj dizajnerskih stilova tog razdoblja. Rani, gotovo amaterski flyeri s prepoznatljivim smiley simbolima postupno ustupaju mjesto složenijim vizualima kako su partyji postajali veći i komercijalniji, osobito širenjem scene izvan Londona i oko autoceste M25. Utjecaj Keitha Haringa, često otvoreno preuzet ili reinterpretiran bez dozvole, također se pojavljuje kao jedna od ključnih estetskih referenci tog vremena.

Nicholson u knjizi bilježi i kasniji porast interesa kolekcionara, osobito tijekom lockdowna, kada su cijene pojedinih rijetkih flyera dosezale i više od tisuću funti. Materijal koji je nekada bio prolazna informacija o ilegalnom partyju danas se tretira kao vrijedna kulturna artefaktura, a pojedini primjerci postali su tražena kolekcionarska roba.
Iako osobno posjeduje oko 15.000 flyera, Nicholson naglašava da je knjiga rezultat suradnje s brojnim kolekcionarima diljem Ujedinjenog Kraljevstva. Otprilike polovica materijala dolazi iz njegove privatne arhive, dok je ostatak prikupljen posjetima, skeniranjem tuđih kolekcija i razmjenom unutar zajednice koju Phatmedia okuplja već desetljećima.
Trilogija će se nastaviti drugim i trećim sveskom koji će obuhvatiti razdoblje do 1993. godine, granice koju Nicholson smatra krajem klasične rave dizajnerske ere, prije nego što je digitalna produkcija i masovna estetika potisnula ručno crtane i airbrush vizuale koji su, prema njegovim riječima, nosili posebnu dozu mistike.


