U povijesti glazbe postoje trenuci koji ne mijenjaju samo ljestvice, već i samu srž onoga što smatramo umjetnošću. Jedan od tih trenutaka dogodio se 1970. godine u njemačkom gradiću Soestu, svega šest mjeseci nakon osnutka grupe Kraftwerk. Dok je ostatak svijeta još uvijek bio uronjen u psihodeliju i prljave riffove rock and rolla, Ralf Hütter i Florian Schneider odlučili su provesti digitalnu revoluciju na pozornici, ostavljajući tamošnju publiku u stanju koje se najbolje može opisati kao mješavina zbunjenosti i opčinjenosti.

Snimka tog legendarnog nastupa iz Soesta prikazuje nukleus benda koji će zauvijek promijeniti lice moderne glazbe. Tu je Ralf Hütter na klavijaturama, Klaus Dinger na bubnjevima i pokojni Florian Schneider, koji “vibe” traži kroz svoju elektrificiranu flautu. Daleko od robotskih persona i sterilnih laptopa koje danas povezujemo s njima, ovaj rani Kraftwerk bio je sirov, eksperimentalan i drzak. Bili su pioniri krautrocka, žanra koji je koristio rane sintisajzere i kolažiranje vrpci kako bi pomaknuo granice progresivnog rocka u sferu mehaničkog i elektroničkog.

Ono što ovaj nastup u Soestu čini hipnotičkim nije samo glazba, već reakcija lokalne publike. Na licima promatrača ispisana je nevjerica dok pokušavaju dešifrirati što se točno događa ispred njih. Kraftwerk je oduvijek uspijevao upravo u tom međuprostoru – onom praznom polju između neshvaćanja i obožavanja. Dok su kritičari poput Roberta Christgaua kasnije pisali o njihovoj ‘ozbiljnoj fascinaciji melodijom i ponavljanjem’, optužujući ih za parodiju bujnih sintisajzerskih naleta, Kraftwerk je zapravo gradio novi svijet. Njihova vizija nije bila samo glazbena, već biomehanička; oni nisu samo svirali instrumente, oni su postajali jedno s njima.

Danas, kada su nastupi s kompjuterima postali svakodnevica, koncert u Soestu stoji kao dokaz vizionarstva. Vizionarstva koje traje već 56 godina. Kraftwerk još uvijek nastupaju, a 28. srpnja možemo ih ponovno pogledati u Puli.