Većina muškaraca neće govoriti o prebrzom završetku, iako istraživanja pokazuju da 20 do 30 posto spolno aktivnih muškaraca u nekom trenutku doživi preuranjenu ejakulaciju. Michael, stolarski majstor iz Philadelphije, nije imao takvih problema u mladosti. Sve je počelo nakon prometne nesreće u 22. godini, koja mu je ostavila ožiljke, slomljen kuk i orgazme koji su dolazili prerano. U članku magazina Esquire o tajnim životima muškaraca, Michael govori o tome kako je naučio usporiti, spasio svoj seksualni život i preoblikovao način na koji pristupa ljubavi, iskrenosti i intimnosti.

Imao sam 22 godine kada sam vozilom odlučio preći šest traka prometa u Delawareu. Trebao sam skrenuti desno, zaobići i pričekati zeleno svjetlo. Umjesto toga, ciljano sam udario u betonski razdjelnik – prečac kojim sam već mnogo puta bezbrižno prošao.

Svjetla su mi dojurila u susret. Zatim udarac: metal u metal, tijelo odbačeno u stranu, staklo koje eksplodira. Nisam imao pojas. Da jesam, vrata bi me, uvjeren sam, prerezala napola.

Sljedeće čega se sjećam bilo je stražnje sjedalo kola hitne pomoći, okus prašine i krvi. Rekao sam bolničarima da mi jezik krvari jer osjećam staklo. Zatim se sve ugasilo.

Pet dana nestalo je iz mog života. Kad sam ponovno otvorio oči, bio sam na intenzivnoj, s cijevi u grlu. Zbunjen i očajan, istrgnuo sam je sam. Tek sam kasnije doznao što se dogodilo – pukla mi je aorta, ozljeda koja većinu ljudi ubije u tri minute, a pluća su se urušila i zapravo zaustavila krvarenje.

Iz bolnice sam izišao s ožiljcima i slomljenim kukom. No prava šteta bila je nevidljiva. Izgubio sam kontrolu nad vlastitim tijelom, a seks – nekoć prostor u kojem sam se osjećao sigurno – postao je poprište borbe za ponovno preuzimanje kontrole.

To sam naučio na teži način kad sam pokušao biti intiman.

Prvi put nakon nesreće, čim sam poljubio djevojku, svršio sam. Bez penetracije, bez predigre, samo njezine usne na mojima i gotovo. Lice mi je gorjelo od srama, pokušao sam se nasmijati kao da sam se spotaknuo o rub pločnika. Bila je dovoljno ljubazna da ne pogorša situaciju, ali trenutak je bio uništen. Otišao sam kući posramljen i ljepljiv, pitajući se hoće li seks ikad više biti normalan.

Prije nesreće sve je bilo jednostavno. Seks sam otkrio tek s 18, kasno u odnosu na prijatelje, i još sam učio. Ali imao sam povjerenje u svoje tijelo, ritam, osjećaj kontrole. Nesreća je to sve izbrisala.

Na početku me hvatala panika. Povlačio bih se usred ljubljenja ili bih unaprijed priznao problem, kao da se unaprijed ispričavam. No postupno sam shvatio da postoji drugačiji način.

Nakon nesreće, dovoljna je bila sama pomisao da se sve dogodi prerano. Poljubac, dodir, pritisak u trbuhu – kao da su mi živci prespojeni.

Urolog mi je propisao Zoloft, rekavši da će mi ‘ublažiti libido’. Kao da je problem u tome što želim previše. Nisam htio prigušiti želju, htio sam razumjeti zašto mi tijelo eksplodira na prvi signal. Nitko nije znao odgovor.

Tada sam odlučio usporiti.

Produžio sam ljubljenje sve dok partnerica ne bi bila ta koja me vuče bliže. Zadržavao sam se na ključnim kostima, spuštao se polako niz bedra dok se želja gradila tiho i postojano, poput žara. A kad bih ipak svršio prerano, nisam se više okretao od srama. Obrisao bih se i nastavio. Moj se oporavak događao brzo, a ostajanje u njezinu zadovoljstvu pomagalo mi je da pronađem ravnotežu.

Predigra više nije bila prepreka, već središte svega. Usporavanje mi nije vratilo kontrolu nad orgazmom, ali mi je dalo kontrolu nad iskustvom. Njezin užitak postao je mjerilo mojega. Poljubac na ramenu, zadržavanje daha prije nego što ruka krene niže, napetost koja se rasteže do granice – sve je to postalo novi jezik bliskosti.

Naučio sam zadirkivati, pauzirati, graditi napetost. Zadržati joj ruke iznad glave dok usnama klizim niz trbuh. Šaptati da još neću ući. Dopustiti da iščekivanje raste dok se cijelo tijelo ne zatrese.

Partnerice su me s vremenom počele opisivati kao ‘pleasure dom’. Kontrola nije značila grubost, nego ritam. Ponavljanje, zadržavanje, svjesno odgađanje trenutka vrhunca.

Godinama kasnije, brak je testirao sve to što sam naučio. U tridesetima sam se zaljubio i oženio. Žena je znala moju priču – ožiljke, slomljen kuk, tijelo koje ponekad ne surađuje. Isprva sam sve objašnjavao, kao da čitam ispriku napamet. No s vremenom sam shvatio da ne moram nositi sram i da iskrenost ne mora biti upozorenje. Može biti temelj.

Kada s nekim ideš polako, učiš govoriti istinu u malim stvarima – o strahu, želji i granicama. Naš je brak bio dobar, ali ponekad dobro nije dovoljno. Ljubav se zna ugasiti ako predugo miruje. Kad smo se razveli, nije bilo gorčine. Danas je i dalje jedna od mojih najbližih prijateljica.

Nakon toga ponovno sam se otvorio svijetu. Aplikacije poput Tindera, Raye i Feelda donijele su kratke, ali intenzivne bliskosti. Posebno Feeld, gdje ljudi bez ustezanja govore što žele.

Preuranjena ejakulacija nije rijetkost. Kod mene je došla nakon traume, ali mnogi muškarci s njom se nose iz drugih razloga.

Danas, u pedesetoj, kao majstor koji oblikuje drvo u korisne oblike, znam da vrijede ista pravila: ne skrivaj mane, ne laži o spojevima, poštuj materijal i idi polako.

Žurba ne pomaže. Ako energija nije uzvraćena, ne forsiram. Ako se pojavi ljubomora, ne potiskujem je – promatram je i tražim što govori. Kad nešto osjetim, ne skačem na to, već dopuštam da raste. Usporavanje ne znači zadovoljiti se manjim. Znači dobiti više onoga što vrijedi.

Taj pristup donio mi je pun život: ljubavnike koji su postali prijatelji, prijatelje koji su postali povjerljivci i dovoljno intimnosti da ostanem znatiželjan.

Preuranjena ejakulacija nije rijetkost. Kod mene ju je izazvala trauma, ali nije bitan uzrok, već način na koji se s tim nosiš. Istina koju sam naučio glasi: uspori. Tako se vraća kontrola – ne stezanjem ni strahom, nego promjenom fokusa. Što duže čekaš, više otkrivaš. Žene ne osjećaju želju samo u vrhuncu, nego u iščekivanju.

Prihvati što se dogodi. Budi iskren prema sebi, a onda prema njoj. Ne ispričavaj se zbog svog tijela. Ako svršiš prerano, nemoj nestati u sramu – ostani. Nastavi. Koristi usta, ruke, dah. Daj joj pažnju koja raste dok vrijeme gubi smisao. Pretvori užitak u nešto s ritmom, disanjem i prisutnošću, dok se ne raspline ispod tebe.

Kad sam imao 22 godine, pokušao sam prečicom prijeći šest traka prometa i gotovo poginuo. U seksu, ljubavi i životu prečaci ne rade. Uspori. Budi iskren. Ostani prisutan. Tamo se nalazi ono što stvarno vrijedi.