Svi moraju negdje početi, pa i Lou Reed, kasniji neprikosnoveni kralj njujorškog undergrounda. Prije nego što je zauvijek promijenio glazbeni krajolik, dao glas i smjer The Velvet Undergroundu te započeo jednu od najopsežnijih solo karijera u povijesti popularne glazbe, Reed je bio povučen mladić iz Freeporta, s magnetofonom i akustičnom gitarom kao jedinim alatima.

Godine 2022., na dan koji bi bio Reedov 80. rođendan, izdavačka kuća Light In The Attic Records objavila je zbirku njegovih ranih demo snimki, za koje se vjeruje da su među najranijim poznatim Reedovim snimkama. Izdanje je objavljeno pod nazivom ‘Words and Music, May 1965’, a sam datum ima posebno značenje za najzagriženije obožavatelje jer prethodi prvim demo snimkama The Velvet Undergrounda, pa čak i trenutku kada se bend uopće odlučio za to ime.

Prema dostupnim informacijama, Reed je te demo snimke napravio kao 23-godišnji autor, s namjerom da svoj tadašnji rad predstavi novom suradniku Johnu Caleu. Umjesto toga, snimke su više od pola stoljeća ostale zaboravljene u omotnici, sve dok nisu ponovno otkrivene i objavljene nakon Reedove smrti.

U suvremenoj vinilnoj industriji objavljivanje demo snimki često ima podijeljenu reputaciju. Posebno oko Record Store Daya, izdavači i izvođači redovito posežu za etiketom ‘rijetkih, dosad neobjavljenih demo snimki’ kako bi komercijalizirali materijal koji je desetljećima ležao u arhivama, često s razlogom. I Lou Reed je tijekom godina bio povezan s nizom takvih izdanja, piše Far Out.

No ‘Words and Music’ bitno se razlikuje od takvih pokušaja. Snimke na ovom albumu nisu odbačeni ostaci nekog zaboravljenog projekta, niti materijal koji je autor želio sakriti. Riječ je o samim začecima nekih od najutjecajnijih i najvažnijih pjesama 20. stoljeća.

Rani rad The Velvet Undergrounda trajno je promijenio glazbenu povijest i utjecao na izvođače poput Davida Bowieja ili Joy Divisiona. Bez ovih sirovih, ponekad tehnički nesavršenih snimki povučenog i tiho govorećeg Loua Reeda, teško je i zamisliti kako bi izgledala povijest rock glazbe. I bez tog šireg povijesnog konteksta, ‘Words and Music’ nudi iznimnu razinu uvida i znatiželje.

S obzirom na to koliko su The Velvet Underground kasnije eksperimentirali s formom, aranžmanima i zvukom, slušati pjesme poput ‘I’m Waiting for the Man’ ili ‘Pale Blue Eyes’ u ogoljenoj, akustičnoj verziji djeluje gotovo kao privilegija. Te verzije pritom zvuče iznenađujuće uvjerljivo, s naglaskom na još uvijek pomalo nevini Reedov glas i jednostavnu pratnju akustične gitare.

Iako ove rane snimke vjerojatno neće zamijeniti konačne verzije pjesama kakve su kasnije oblikovali John Cale i ostatak The Velvet Undergrounda, ‘Words and Music’ predstavlja neprocjenjiv dokument Reedovih početaka. Te snimke bile su njegov prvi korak prema svijetu kojim će ubrzo zavladati.