Pametne kuće: Evo zašto su ‘pametne’ i treba li nam uopće takav dom?

Želite li da vaša kuća umjesto vas podiže i spušta rolete, naručuje hranu za hladnjak i određuje koja vam sobna temperatura najviše odgovara dok spavate? Onda je ovo priča za vas, priča o pametnim kućama.

U svojim sasvim ljudskim nastojanjima da se oslobodimo obaveza kako bismo imali što više vremena za dokolicu (koju ćemo onda prečesto provesti prepuštajući ekranima da nam organiziraju vrijeme i kvalitetu odmora), morat ćemo uskoro postaviti pitanje, koliko daleko zaista želimo ići s osmišljavanjem pametnih kuća i stanova?

Počelo je s potrebama za energetskom učinkovitošću, trebao nam je sustav koji će regulirati energiju doma i ostvariti maksimalnu uštedu. Pokazalo se tako da kuće s umreženim elektroničkim uređajima spojenim na internet smanjuju potrošnju energije oko 20 do 30 posto, koristeći “pametne” termostate. Osim toga, takvi umreženi sustavi mogu optimizirati i rasvjetu prema stvarnoj prisutnosti u prostoru, mogu upravljati roletama, prozorima i ventilacijom. Potom smo naučili pametnim telefonima spajati kućne uređaje i sustave s internetom i dobili smo “pametne kuće”.

Shvatili smo da ugrađeni sustavi nadzora (video, senzori pokreta, sustavi zaključavanja) mogu ponuditi brojne pogodnosti sigurnosti i kontrole doma. Pametni sustavi pokazali su se korisnima i za detekciju plinova, dima, CO₂, vlage, oni mogu spriječiti nesreće i kroničnu izloženost štetnim tvarima i spojevima. Postoje sad već čak i AAL sustavi (Ambient Assisted Living) koji pomažu starijima i osobama s invaliditetom, npr. praćenje pada, podsjetnici za lijekove i sl.

Dobili smo tako pametne ili inteligentne kuće (eng. smart homes). To su stambeni objekti u kojima su električni uređaji, sustavi i infrastruktura međusobno povezani i automatizirani putem digitalnih tehnologija, omogućujući korisniku daljinsko upravljanje, automatizaciju i optimizaciju svakodnevnih funkcija – uz naglasak na energetsku učinkovitost, sigurnost, udobnost i održivost.

No, onda smo primijetili socijalne i etičke izazove. Postoje tri ozbiljna izazova koje znanstvena i tehnička literatura često ističe kao tamnu stranu pametnih kuća. Prvo je pitanje privatnosti i sigurnosti podataka. U jednom istraživanju utvrđeno je da 65 posto uređaja šalje podatke na vanjske servere čak i kada nisu aktivno korišteni.

Korisnici su se počeli pitati tko ima pristup podacima o navikama stanara? Pametne kuće izložile su korisnike hakerskim napadima. Ako je sustav loše zaštićen, cijela kuća može biti “upadljiva”. Pametne kuće sve su češća meta kibernetičkih napada, osobito ako uređaji imaju defaultne lozinke, ako koriste nešifriranu komunikaciju (npr. stare WiFi verzije) i nemaju redovita ažuriranja firmwarea.

Nadalje, tu je problem ovisnosti o internetu: bez mreže, funkcije mogu otkazati. Što vodi do gubitka autonomije: pretjerana automatizacija može smanjiti osjećaj kontrole, na primjer, nad zaključavanjem vrata, nadzorom, temperaturom i rasvjetom. Moguća je i krađa identiteta putem podataka iz pametnih asistenata (npr. glasovne naredbe koje sadrže osobne informacije). A zabilježeni su i slučajevi gdje napadač “zaključa” cijelu kuću i traži otkupninu.

Rješenja već postoje, a za očekivati je da će samo postati bolja. To su npr. open-source platforme koje omogućuju lokalnu obradu podataka bez korištenja oblaka. Moguće je uvesti i dvofaktorsku autentikaciju snažne lozinke i enkripciju. Ili koristiti poseban wi-fi za pametnu kuću, izoliran od druge mreže koju koristimo za pristupanje internetu. Sve ovo čini pametne kuće teško dostupnima jer osim što zahtijevaju tehnološku pismenost, zahtijevaju i ekonomske mogućnosti koje većina ljudi još uvijek nema. Pametne kuće mogu biti vrlo korisne i energetski učinkovite, ali samo ako ih dizajniramo s čovjekom na prvom mjestu. Održivost, dostupnost, privatnost i etička kontrola sustava jednako su važni kao i senzori i aplikacije.

Kada pametna kuća ‘ne sluša’

Pametna kuća nije samo skup tehnologija – ona stvara digitalno okruženje koje oblikuje ponašanje, emocije i identitet korisnika. Istraživanja pokazuju da to može imati i pozitivne i negativne posljedice.

Prema nekim studijama mnogi korisnici pametnih domova s vremenom se počnu osjećati kao da “žive unutar sustava”, umjesto da ga nadziru. Zbog toga razvijaju osjećaj otuđenja i anksioznosti kad sustavi donose odluke koje ljudi ne razumiju ili ne očekuju. Posljedice su gubitak povjerenja u tehnologiju, manja fleksibilnost i spontanost u životu jer se sve mora “planirati” kroz aplikacije.

Korisnici pametnih kuća često ne znaju zašto se nešto upravo dogodilo (npr. zašto je kuća upalila svjetlo baš u određenom trenutku), što razvija osjećaj da tehnologija aktivno upravlja prostorom dok je korisnik tek pasivni suputnik. Korisnici stoga ponekad imaju dojam da ih “kuća ne sluša”. Ljudi su zbunjeni i razumijevanjem tehnologije te im nije jasno npr. kako termostat zna kada spavamo. Boje se i grešaka, jer ih ne znaju ispraviti.

Tehnološka okolina često zahtijeva konstantan angažman (npr. podešavanje, ažuriranje, brigu oko sigurnosti). Kod starijih osoba dolazi do osjećaja kognitivnog preopterećenja i ovisnosti o mlađima. Neki korisnici ističu da više ne osjećaju svoj dom kao intiman prostor, nego kao proširenje softverskog sustava. Gosti osjećaju nelagodu jer ih kamere snimaju, uređaji reagiraju na njih bez kontrole domaćina.

Iako se ova tehnologija brzo razvija, postoji niz kritično slabih točaka: zlonamjerne aplikacije mogle su dobiti pristup osjetljivim podacima čak i bez direktne dozvole. Pametni kućni uređaji korišteni su kao “zombiji” za DDoS napad koji je oborio Twitter, Spotify i druge globalne servise godine 2016. u tzv. Mirai botnet napad (2016) – stvarni slučaj. Nedovoljno zaštićeni pametni uređaji izlažu kamere, baby monitore, routere i dr. malicioznim napadima.

Ključne preporuke za sigurnost su isključiti funkcije koje se ne koriste, redovno ažuriranje firmwarea svih uređaja, promijeniti defaultne lozinke odmah, koristiti segmentiranu mrežu: npr. poseban WiFi samo za pametne uređaje i koristiti lokalni server poput Home Assistanta ili OpenHAB koji nisu povezani u oblak. (Zelena Hrvatska)