24

Oš me stavit na popis? Zašto se upad žica, a spiza u samoposluzi (zasad) ne

Fenomen ‘žicanja ulaznica’ nije nastao jučer, ali ga je moderna klupska i festivalska scena samo dodatno ogolila. Razlog nije jedan nego kombinacija psihologije, percepcije vrijednosti i činjenice da publika često ne vidi koliko je organizacija događaja zapravo skupa i rizična.

Za razliku od proizvoda iz trgovine, gdje je odnos jasan i cijena vidljiva na polici, kod događaja trošak nije transparentan. Ljudi vide DJ-a, glazbu i dobar provod, ali ne vide logistiku, tehniku, honorare, najam prostora, marketing i rad tima. Zbog toga se ulaznica u očima dijela publike ne doživljava kao proizvod, nego kao simbolična gesta kojom organizator otvara vrata zabavi. Iz toga nastaje krivi zaključak da je sasvim pristojno pitati za besplatan ulaz, jer ‘ionako će party biti održan’.

Postoji i društvena dimenzija. Ulaznica je postala potvrda pripadnosti sceni, a ne samo pristup događaju. Kada se iskustvo poistovjeti sa statusom, raste i broj ljudi koji smatraju da zaslužuju upad samo zato što ‘znaju nekoga’. Dio odgovornosti nose i sami organizatori koji godinama stvaraju liste gostiju, dijele promo ulaznice i uvode praksu koja gomila očekivanja. Ako netko zna da je pola grada na popisu, teško će prihvatiti da baš on treba platiti.

Percepciju dodatno oblikuju navike iz digitalne kulture. Publika je navikla na popuste, kodove, giveawaye i stalnu borbu za ‘free content’, pa se logika lako prelije i na fizičke događaje. Žicanje se u tom kontekstu ne doživljava kao nametljivost, nego kao pokušaj da se iskoristi prilika. Drugim riječima, problem nije lokalni mentalitet, nego globalni obrazac ponašanja u kojem se vrijednost kreativnog rada potcjenjuje zato što djeluje apstraktno.

Najveća razlika između ulaznice i proizvoda iz trgovine leži u tome što svaka neplaćena karta stvarno smanjuje prihod događaja koji možda već radi na rubu rentabilnosti. Kod samoposluge pitanje gratis proizvoda ne postoji jer je sustav čvrst i neprijeporan. Kod događaja postoji iluzija fleksibilnosti, a upravo ta iluzija potiče naviku koja dugoročno šteti i organizatorima i sceni.

Latest Posts

spot_img

NE PROPUSTI