Američka vlada i OpenAI sklopili su sporazume koji bi mogli preoblikovati odnos tehnologije i političke moći — i to na način koji izaziva ozbiljna pitanja o demokratskoj kontroli, etici i sigurnosti. Prvi dogovor, potpisan s američkom General Services Administration (GSA), otvara vrata svim saveznim agencijama da koriste ChatGPT Enterprise za simboličan jedan dolar godišnje. Drugi, …
Američka vlada i OpenAI sklopili su sporazume koji bi mogli preoblikovati odnos tehnologije i političke moći — i to na način koji izaziva ozbiljna pitanja o demokratskoj kontroli, etici i sigurnosti.
Prvi dogovor, potpisan s američkom General Services Administration (GSA), otvara vrata svim saveznim agencijama da koriste ChatGPT Enterprise za simboličan jedan dolar godišnje. Drugi, financijski daleko veći, vrijedan oko 200 milijuna dolara, sklopljen je s Ministarstvom obrane (DoD) kroz program OpenAI for Government. Njegov cilj je razvoj alata za https://sigureca.hr/wp-content/uploads/2023/08/blog-36.webpistraciju, vojnu zdravstvenu skrb, kibernetičku obranu i druge sektore od strateške važnosti.
Ono što posebno zabrinjava jest da se ovim aranžmanima umjetna inteligencija privatne korporacije uvodi duboko u srž državne birokracije i vojnog aparata. Time nastaje ovisnost koja ne samo da koncentrira osjetljive podatke na jednom mjestu, nego i prepušta ključne informacijske sustave kontroli entiteta koji ne odgovara javnosti na isti način kao demokratske institucije.
OpenAI tvrdi da ChatGPT Gov — verzija prilagođena za potrebe državnih agencija — zadovoljava visoke standarde sigurnosti i povjerljivosti. No, kritičari upozoravaju da nijedan sustav nije imun na curenje podataka, manipulaciju ili hakiranje. U državnim poslovima, jedan propust mogao bi imati globalne posljedice.
Još je osjetljivija etička dimenzija: početkom 2024. OpenAI je uklonio vlastitu zabranu vojne upotrebe svojih tehnologija. Time je otvoren put razvoju AI alata koji bi mogli biti korišteni i u ofenzivnim operacijama. U kontekstu globalne utrke u militarizaciji umjetne inteligencije, ovo se ne može promatrati kao neutralan tehnološki napredak, nego kao strateški potez s potencijalno dubokim posljedicama.
Ovi sporazumi nisu samo tehnički aranžmani — oni su ogledalo trenda u kojem se granice između javne vlasti i privatnog tehnološkog sektora brišu, a algoritmi postaju instrumenti moći. Dok će zagovornici naglašavati učinkovitost i modernizaciju https://sigureca.hr/wp-content/uploads/2023/08/blog-36.webpistracije, protivnici upozoravaju da jednom kad ovakva tehnologija postane sastavni dio državnog aparata, povratka na staro više nema.
