Svi u Hrvatskoj mogu i trebaju biti više nego zadovoljni što se na visokoj organizacijskoj razini dogodio jedan veliki javni skup koji je okupio pola milijuna ljudi, uz odličan support policije, medicinskih djelatnika, tajnih službi i svih ostalih involviranih u koncert Marka Perkovića Thompsona prošle subote na zagrebačkom hipodromu.
Uistinu je sjajno što je Hrvatska za to spremna i pritom ne treba biti sitničav prema narodnom neukusu, kičastim bojama, nebeskim jednorozima i drugim nezemaljskim oblicima koji su šarali noćno nebo jer ovo je demokratska zemlja u kojoj baš svatko ima pravo na svoju muziku, scenu, (ne)ukus i zabavu.
Hrvatska za i takav dom može biti spremna, ali njezin ministar obrane ne može.
Kad Ivan Anušić, kao ministar obrane, mrtvo hladno izjavi da je na Thompsonov poklič ‘Za dom’ odgovorio da je spreman, onda sve naše vrijednosti, tradicija, povijest, zajedno s logikom i zdravim razumom padaju u vodu. I tonu duboko, dublje od Titanica gdje je u mulju ukopan jednako perverzan stav predsjednika Vlade o pučkoj pravobraniteljici.
‘Koga da slušam? Objasnite mi to. Da ja nju slušam? Kao premijer bih trebao slušati nju? Mi nju biramo, ona je tamo zahvaljujući meni. To je broj jedan”, reagirao je premijer Andrej Plenković na poziv pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter državnim dužnosnicima da se ograde od koketiranja s ustaštvom, vezano za koncert.
Kao u onoj sceni gdje Michael Corleone zavapi: ‘Just when I thought I was out, they pull me back in!’ Hrvatska se ni kriva ni nužna opet nalazi pred ustaškim smetlištem, taman kad smo mislili da je najgore od toga iza nas. U godini obilježavanja 80 obljetnice velike pobjede nad fašizmom i nacizmom, u trenutku kad se duhovi tih odvratnih nemani ponovno bude i prijete nam s istoka i zapada.
Za kakav dom smo spremni?
