Olimpijske igre su više od velikog sportskog događaja i samo prihodi od reklama donose milijarde u blagajnu MOO-a. DW u ovom članku istražuje što sponzori dobivaju za svoj novac?

„Igre se financiraju same” – stoji na stranici Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO), koji je zadužen za organizaciju Olimpijskih igara. Proračun za Olimpijske i Paraolimpijske igre se 96 posto pokriva iz privatnog sektora, navodi se dalje. MOO računa na ukupni iznos od 4,38 milijardi eura za ljetne Olimpijske igre u Parizu 2024.

Međutim, stvarni troškovi ovog sportskog događaja nadmašit će planirane prihode, kaže sportski ekonomist Timo Zimmermann iz International School of Management u Dortmundu.

„Troškovi organiziranja Olimpijskih igara se obično procjenjuju na tri do pet milijardi američkih dolara, no u pravilu su stvarni troškovi daleko veći. U Parizu smo već sada na dvostrukom iznosu”, kaže on.

Investicijski strateg Stephan Kemper iz francuske privatne banke BNP Paribas uspoređuje Olimpijske igre s velikom zabavom koja košta više nego što donosi.

„Sponzorstva, prodaja ulaznica i razni drugi prihodi obično nisu dovoljni za pokrivanje troškova koje ovakav događaj ima.”

Za Ljetne igre u Parizu, prema MOO-u, 1,2 milijarde eura dolazi od takozvanih partnerstava. Među njima je 14 globalnih glavnih sponzora koji imaju ekskluzivitet u svojim sektorima – to objašnjava recimo zašto uz Toyotu nema drugog velikog proizvođača automobila kao glavnog sponzora na Olimpijadi.

Američka kompanija Visa je jedini pružatelj usluga plaćanja među glavnim sponzorima, a Coca-Cola je glavno osvježavajuće piće Olimpijskih igara – i to od 1928. godine.

Učinak za sponzore teško je kvantificirati, no sportsko sponzorstvo je najpopularniji oblik reklame, kaže profesor sportskog menadžmenta Zimmermann.

„Radi se o korištenju prepoznatljivosti Olimpijskih igara i njihove globalne privlačnosti za predstavljanje novih proizvoda, osvajanje novih tržišta”, navodi. I tek na drugom ili trećem mjestu je uspostavljanje emocionalne veze između krajnjih potrošača i partnerskih tvrtki, kaže Zimmermann.

Je li prisutnost na Olimpijadi za tvrtku mjerljiva u većem prihodu nije kratkoročno vidljivo, kaže Schmidt. Poduzetnik to vidi ovako:

„Ako nemate proračun za izgradnju brenda, nećete izgraditi brend.”

Najbolji primjer je Coca-Cola, koja već desetljećima tako uspješno gradi svoj brend da svi misle: „Ne moraju to ni raditi.”

A jedan od efekata za tvrtke koje sponzoriraju sportaše na Olimpijadi je taj što ih se spominje zajedno s velikim, poznatim sponzorima. I zato mogu koristiti olimpijske prstene kao logo na svojim stranicama – kao službeni partner ovog mega-sportskog događaja.