Švicarski pisac Erich von Däniken preminuo je proteklog vikenda u dobi od 90 godina, kao autor koji je više od pola stoljeća bio najpoznatije ime teorije o ‘drevnim astronautima
1
Švicarski pisac Erich von Däniken preminuo je proteklog vikenda u dobi od 90 godina, kao autor koji je više od pola stoljeća bio najpoznatije ime teorije o ‘drevnim astronautima
Švicarski pisac Erich von Däniken preminuo je proteklog vikenda u dobi od 90 godina. Otišao je autor koji je više od pola stoljeća bio najpoznatije ime teorije o ‘drevnim astronautima’, ideje prema kojoj su izvanzemaljski posjetitelji u dalekoj prošlosti dolazili na Zemlju i ostavili tragove u religijama, mitovima i velikim građevinama drevnih civilizacija.
Von Däniken je svjetsku slavu stekao 1968. godine knjigom ‘Chariots of the Gods?’ (na njemačkom ‘Erinnerungen an die Zukunft’, često prevođeno kao ‘Sjećanja na budućnost’). U njoj je predložio interpretaciju koja je tada zvučala skandalozno jednostavno: ono što su drevni narodi opisivali kao bogove, čuda i nebeske pojave možda nisu bile nadnaravne sile, nego tehnološki superiorni posjetitelji koje ljudi tog vremena nisu mogli razumjeti drugačije nego kroz religijski jezik.
Rođen 1935. u Švicarskoj, von Däniken je prije književne karijere radio u hotelskom sektoru. Njegova biografija imala je i problematične epizode, uključujući pravne osude povezane s financijskim prijevarama, što su kritičari često navodili kao argument protiv njegove vjerodostojnosti. Unatoč tome, popularni uspjeh njegove prve knjige bio je toliko velik da je postao stalni gost medija, predavač i putujući autor čija je karijera praktički postala jedna duga turneja po arheološkim lokacijama i rubnim temama povijesti.
U središtu von Dänikenova opusa bila je tvrdnja da se dio svjetske povijesti i kulturne baštine može čitati na potpuno drugačiji način: ne kao dokaz božanske intervencije, nego kao trag susreta s naprednom tehnologijom.
Njegov stil prepoznatljiv je po tome što je drevne tekstove, legende i religijske motive volio tumačiti doslovno, kao da su to opisi događaja i uređaja, a ne simbolički narativi. Motivi poput ‘bogova koji silaze s neba’, ‘vatrenih kola’, ‘nebeskih svjetala’ i ‘glasova s visina’ u njegovim su knjigama često predstavljeni kao mogući tragovi letjelica, astronauta i komunikacijskih uređaja.
Tako je von Däniken pokušao “spustiti” mitologiju na razinu tehnologije, a čudo pretvoriti u krivo shvaćenu znanost. Zbog toga je bio privlačan širokoj publici: nudio je objašnjenje koje zvuči modernije od klasičnih religijskih priča, ali i dalje ostavlja prostora za misterij.
Bez obzira na to smatra li ga se istraživačem rubnih tema ili autorom pseudoznanosti, von Däniken je pogodio nešto vrlo važno: ljudsku glad za pričama koje su veće od svakodnevice.
Njegov uspjeh pokazuje da publika često traži ne samo činjenice, nego i okvire u kojima će te činjenice dobiti smisao. Von Däniken je taj smisao ponudio kroz narativ u kojem povijest nije samo niz ratova i careva, nego potencijalno trag susreta s nečim ‘izvana’.
I tu dolazimo do ključne ironije koja objašnjava zašto je uopće postao fenomen: ako se ‘službene’ religijske priče desetljećima ili stoljećima prihvaćaju bez doslovnog dokazivanja, nije čudno da je dio publike spreman prihvatiti i alternativnu verziju istog impulsa, samo s modernijim riječnikom.
Drugim riječima, u mnogim religijskim predajama već postoje motivi koji su jednako “ludi” kao i von Dänikenove teze, samo što su kroz povijest postali normalizirani. On nije izmislio potrebu da se nepoznato objasni veličanstvenim bićima s neba, nego ju je preveo u jezik 20. stoljeća.
Znanstvena zajednica von Dänikenove teze uglavnom je odbacivala. Arheolozi i povjesničari isticali su da se njegove tvrdnje često temelje na selektivnom odabiru podataka, ignoriranju konteksta i zaključivanju bez metodološke provjere. Ukratko, njega su zanimala pitanja koja dobro zvuče, ali odgovori koje je nudio nisu prolazili standarde znanstvene analize.
No činjenica da su njegove teze osporene ne znači da je njegov utjecaj bio malen. Naprotiv, on je jedan od rijetkih autora koji su uspjeli stvoriti globalni imaginarij: piramide, megaliti i stari mitovi nakon njega su za velik dio publike postali “mogući dokazi”, a ne samo ostaci prošlosti.
Von Däniken je tijekom karijere objavio više od 40 knjiga i postao temeljna referenca pokreta ‘ancient aliens’. Bio je povezan i s organizacijom AAS RA (Archaeology, Astronautics and SETI Research Association), a u jednom trenutku pokušao je ideje institucionalizirati i kroz tematski park Mystery Park u Interlakenu, otvoren 2003. godine, koji kasnije nije opstao.
Njegovo nasljeđe danas se vidi posvuda: u televizijskim emisijama, internetskim kanalima, pop-kulturi i trajnoj fascinaciji “tajnama prošlosti”. Može ga se smatrati autorom koji je popularizirao pseudoznanost, ali i čovjekom koji je milijunima čitatelja dao ulaz u pitanja o religiji, mitologiji i civilizaciji, samo kroz drugačiji filter.
Erich von Däniken ostaje upamćen kao pisac koji je za jednu publiku bio provokator, za drugu “otvarač očiju”, a za treću vječni simbol toga koliko je ljudima privlačno vjerovati da su na početku svega stajali posjetitelji s neba, bilo da ih zovu bogovima ili astronautima.
