Knjiga donosi portret glazbenika čija je karijera nerazdvojiva od razvoja klupske kulture. Izdavač je predstavlja i kao obranu plesa, slavlja i noći kao prostora zajedničkog iskustva.
1
Knjiga donosi portret glazbenika čija je karijera nerazdvojiva od razvoja klupske kulture. Izdavač je predstavlja i kao obranu plesa, slavlja i noći kao prostora zajedničkog iskustva.
Prije nego što je pokretao tisuće ljudi na plesnom podiju, Laurent Garnier imao je diskoteku u vlastitoj sobi. Skupljao je ploče, puštao glazbu i zamišljao život koji će se vrtjeti oko nje. Put do tog života vodio ga je preko hotelske škole i rezidencije francuskog veleposlanika u Londonu, ali presudna adresa bila je u Manchesteru: Haçienda.
Upravo taj put, od dječačke opsesije do jednog od najvažnijih imena europske elektroničke glazbe, prati nova biografija jednostavno naslovljena ‘Garnier’. Napisala ju je francuska autorica i esejistica Mathilde Ramadier, a objavljena u izdanju kuće Éditions les Pérégrines. Knjiga na 160 stranica donosi portret glazbenika čija je karijera nerazdvojiva od razvoja klupske kulture. Izdavač je predstavlja i kao obranu plesa, slavlja i noći kao prostora zajedničkog iskustva.
Ramadier Garnierov svijet poznaje godinama. S crtačem Laurentom Bonneauom još je 2013. napravila strip ‘Rêves syncopés’, inspiriran njegovim životom, a nova knjiga oslanja se na opsežne razgovore s DJ-em. Autoričin interes za temu ima i osobnu podlogu: dvanaest je godina živjela u Berlinu, posjećivala klubove i slušala Garnierove setove. U središtu njezina pristupa zato je i pitanje što se događa između glazbe, osobe za pultom i ljudi koji plešu.
Garnierova biografija pritom nudi dovoljno neočekivanih skretanja. Nakon školovanja za hotelijerstvo radio je u londonskoj rezidenciji francuskog veleposlanika, daleko od buduće svakodnevice provedene između ploča, klubova i aerodroma. Manchester mu je otvorio sasvim drukčiju perspektivu. Susret s houseom u Haçiendi, osobito s pjesmom ‘Love Can’t Turn Around’ Farleyja ‘Jackmastera’ Funka, opisivao je kao prekretnicu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Počeo je dijeliti vlastite mikseve, a 1987. dobio je rezidenciju u Haçiendi pod imenom DJ Pedro. Našao se usred scene koja će ubrzo promijeniti britansku glazbu i noćni život. Za mladog Francuza to je bila prilika da iz neposredne blizine upozna snagu novog zvuka i publiku koja je oko njega stvarala vlastitu kulturu.
Po povratku u Francusku postao je jedan od ključnih sudionika tamošnje elektroničke scene. S Éricom Morandom 1994. osnovao je F Communications, etiketu koja će pružiti prostor novoj generaciji producenata. Njegov se utjecaj tako širio kroz nastupe, vlastitu glazbu i izdavački rad, ali i kroz uporno zagovaranje kulturne vrijednosti clubbinga.
Dio te povijesti već je ispričao u ‘Electrochocu’, knjizi nastaloj s Davidom Brun-Lambertom. Ona povezuje osobna sjećanja sa širom poviješću elektroničke glazbe, od britanskih klubova do Detroita i Chicaga. Pritom valja razlikovati izdanja: 2015., koja se često spominje u novim vijestima o Garnieru, godina je engleskog izdanja ‘Electrochoca’.
Nova biografija stiže u trenutku kada Garnier otvoreno preispituje vlastitu budućnost za pultom. U razgovoru za France Inter u travnju 2025. govorio je o mogućem smanjenju broja nastupa i nelagodi pred mogućnošću da postane ‘prašnjavi džuboks’. To nije bila konačna objava povlačenja, nego pitanje koje si postavlja glazbenik svjestan koliko je lako živjeti od vlastitih klasika.
U tome je i zanimljiv povod za knjigu: dok se njegova karijera pretvara u povijest koju vrijedi zapisati, Garnier se pita kako ostati znatiželjan u sadašnjosti.
