Tko bi rekao da će revolucija elektroničke glazbe započeti u kuhinji francuskog veleposlanstva? Priča o Laurentu Garnieru, jednom od najvažnijih DJ-a u povijesti, kreće 1984. godine, kada je kao 18-godišnjak, umjesto da slijedi glazbene snove, preselio u London kako bi radio kao poslužitelj. Danju je služio, ali noću je jurio u klubove, gladan nečega novog.

London je tada bio na rubu eksplozije, a Garnier je bio na savršenom mjestu da primi taj prvi, snažni udarac. Otkriće chicago housea, a posebno pjesme Love Can’t Turn Around, bilo je za njega ravno gromu. Taj novi, pulsirajući zvuk bio je za njega ne samo glazba, već “budućnost disca”, i odmah je promijenio njegovu životnu putanju.

Preseljenje za povijest

Ubrzo se preselio bliže pravom epicentru: Manchesteru. Iako je nastavio raditi kao kuhar u Cheshireu, sva njegova slobodna energija bila je usmjerena prema jednom hramu – The Haçiendi. Garnier je postao opsesivan, neprestano zatrpavajući DJ-eve i tehničare s mix kasetama, sve dok se ta upornost nije isplatila. Konačno je dobio šansu.

Tako je rođen DJ Pedro, novi rezident srijedom navečer. Garnier je bio u samom epicentru tektonske promjene u britanskoj klupskoj kulturi. Iako je započeo eklektičnim setovima, brzo je počeo ulijevati čisti cutting-edge house i techno zvuk u žile Haçiende, čime je pomogao definirati legendarnu Madchester eru i katapultirao klub u povijest.

Zastrašujući poziv u vojarnu

No, sve se to naglo prekinulo 1988. radi poziva na obavezno služenje vojnog roka u Francuskoj. “Bila je to prva teška stvar koja se dogodila nakon dugo vremena kad me nazvala majka i rekla da je zvala vojska, i da se moram vratiti. Bilo je to grozno. Sve se zaustavilo,” prisjetio se Garnier.

Njegova prva reakcija bilo je odbijanje povratka u Francusku unatoč mogućim posljedicama, no razum je kasnije prevladao i Laurent se odazvao pozivu. Morao je ostaviti svoj život u Manchesteru, propustivši cjelokupnu eksploziju acid-housea.

Tajni DJ u Versaillesu

Ipak, čak i vojska nije mogla potpuno ugasiti njegovu strast. Tijekom služenja u Versaillesu, Garnier je dobio neobičnu DJ dužnost: svaku je večer morao puštati glazbu za djecu nadležnih u vojsci. Iako je mrzio mainstream glazbu koju je morao puštati, to mu je osiguravalo dobar honorar. Kao tajni čin otpora i strasti, Garnier bi, kada bi se njegovi nadređeni opili, počeo puštati disco i house ploče po svom izboru.

Tijekom služenja vojnog roka u Versaillesu uspio je dogovoriti da svaku večer spava kod kuće. Noći je, međutim, provodio u puštanju muzike po raznim mjestima i vraćao se ujutro gotovo bez spavanja u vojsku.

Uvjeren da Parizu nedostaje autentično utočište za house i techno, glavni cilj postao mu je kasnije Rex Club, tada poznat kao rock klub smješten u podrumu kina Le Grand Rex. Mladi Garnier uspio je uvjeriti tadašnjeg direktora kluba da mu dopusti transformaciju tog prostora u parišku meku elektroničke glazbe. Početkom 90-ih upravo ovdje pokrenuo je svoje legendarne tjedne klupske večeri Wake Up.

Propali vlak i nova misija

Nakon što je završio vojnu obvezu, Garnier se odmah vratio u Manchester, no osjećaj je bio gorak. “Nakon godine dana u vojsci, osjećao sam se kao da sam propustio vlak,” priznao je.

Unatoč tom osjećaju, prisilni povratak u Francusku pokazao se kao neočekivani katalizator. Ta praznina i neiskorišteni potencijal potaknuli su ga da preuzme ulogu kulturnog prevoditelja između anglo-američke house inovacije i razvoja francuske elektroničke glazbe, čime je započela njegova misija stvaranja francuske plesne scene kakvu danas poznajemo. Izgubivši godinu dana u vojsci, dobio je vječnost u glazbi.

I ova priča zapravo najbolje dočarava kakva je Laurent Garnier legenda i zbog čega je praktički u sekundama rasprodao predstojeći nastup u Petom Kupeu.