U dubinama jugoslavenskog novog vala i rane elektronike kriju se pjesme koje zvuče kao da su ispale iz izgubljenog filma Johna Carpentera ili s nekog mračnog berlinskog plesnog podija
1
U dubinama jugoslavenskog novog vala i rane elektronike kriju se pjesme koje zvuče kao da su ispale iz izgubljenog filma Johna Carpentera ili s nekog mračnog berlinskog plesnog podija
Dok je ostatak Europe početkom osamdesetih prigrlio futurizam, Jugoslavija nije zaostajala – štoviše, stvorila je jednu od najfascinantnijih i najprogresivnijih synth-pop scena. Bio je to trenutak kada su gitare nakratko utihnule, a primat preuzeli Rolandovi sintesajzeri, ritam-mašine i estetika neonskih svjetala.
Ono što je jugoslavenski synth-pop činilo posebnim bila je njegova dostupnost. Zahvaljujući snažnoj diskografiji (Jugoton, PGP RTB) i televizijskim emisijama poput Hita meseca, ovaj moderni, zapadni zvuk ušao je u svaku dnevnu sobu. U dubinama jugoslavenskog novog vala i rane elektronike kriju se pjesme koje zvuče kao da su ispale iz izgubljenog filma Johna Carpentera ili s nekog mračnog berlinskog plesnog podija.
Danas taj zvuk proživljava renesansu. Digitalni arheolozi i ljubitelji vinila diljem svijeta otkrivaju zaboravljene dragulje s kompilacija poput ‘Electronic Jugoton’, dokazujući da su ti ‘strojevi koji sviraju’ stvorili soundtrack za generaciju koja je vjerovala u budućnost koja će zvučati upravo tako – blistavo, elektronički i potpuno novo.
Evo 10 synth-pop dragulja koji savršeno balansiraju između futurizma, melankolije i plesne euforije:
Beograd – Kontrolori (1983)
Apsolutni pioniri čiste elektronike u regiji. Ova pjesma s albuma ‘Remek depo’ zvuči nevjerojatno svježe čak i danas – minimalistički ritam, hladni vokali i tekst o otuđenosti pred ekranom. Kraftwerk na balkanski način.
Videosex – Detektivska priča (1984)
Anja Rupel bila je ultimativna synth-pop ikona. ‘Detektivska priča’ spaja sofisticiranu produkciju s noir atmosferom. To je savršeno upakirana pop pjesma koja skriva mračniju, gotovo perverznu oštricu ispod sjajne površine.
Data – Neka ti se dese prave stvari (1984)
Pjesma beogradskog sastava predstavlja jedan od najprofinjenijih trenutaka jugoslavenskog synth-popa, spajajući futuristički zvuk strojeva s emotivnim, ljudskim vokalom. Minimalistička produkcija stvorila je hipnotičku atmosferu koja i desetljećima kasnije zvuči svježe i vizionarski.
D’Boys – Mi smo D’Boys (1983)
Peđa D’Boy i ekipa donijeli su kamp estetiku i čisti hedonizam. Ova pjesma je blesava, zabavna i prepuna onog specifičnog ‘jeftinog’ Casio zvuka koji je tada bio vrhunac futurizma. Pravi primjer italo-disco utjecaja na našim prostorima.
Du Du A – Primitivni ples (1983)
Ovaj bend je miješao sve: funk, dub, rap i elektroniku. ‘Primitivni ples’ ima taj hipnotički, repetitivni synth-line i specifičan beogradski šmek. Bili su godinama ispred svog vremena u smislu produkcijskog eksperimentiranja.
Kozmetika – Utisci (1983)
Članovi ovog benda bili su umjetnici i kritičari, a njihov album je art-projekt sam po sebi. ‘Utisci’ su savršen spoj novovalne ironije i elegantnih sintisajzerskih tekstura.
Laki Pingvini – Šizika (1983)
Možda najrazigranija pjesma na listi. ‘Šizika’ je čisti pop-art; spoj rockabilly estetike i novovalnih sintisajzera. Pjesma koja instantno popravlja raspoloženje i podsjeća na neviniju stranu osamdesetih.
Borghesia – Ni upanja, ni strahu (1985)
Slovenski odgovor na EBM i mračniji synth zvuk. Borghesia je bila provokativna, multimedijalna i zvučno agresivnija. Ova pjesma je mračna, pulsirajuća i idealna za zadimljene alternativne klubove.
Max & Intro – Ostavi sve (1985)
Duo Max & Intro stvorio je melankolični synth dragulj koji zvuči kao sjetni pozdrav ljetu. Minimalistička produkcija i ranjivi vokal čine je jednom od najemotivnijih elektroničkih pjesama tog doba.
Karlowy Vary – Sanjam (1985)
Iako su bili dio zagrebačkog art-rock vala, njihov zvuk je bio duboko uronjen u elektroniku i sintesajzerske teksture. To je profinjena, atmosferska glazba koja pokazuje koliko je domaća produkcija bila zrela i sposobna stvoriti ozbiljan, art-pop ugođaj.
