‘Zbog čega generaciji Z ne isključuju elektriku, oni u principu i onako rijetko čitaju. A i to što čitaju, krive stvari čitaju,  pa zašto im onda ne isključuju elektriku’, pjevao je Johnny Štulić o primatima koje smo u ovom uvodnom parafraziranju preimenovali u pripadnike generacije Z koja je sada u teen dobi i ima puno više problema s obrazovanjem nego oni prije njih.

Kako prolaze srednju školu i dolaze na fakultete te strukovne škole, dio nastavnika u visokom obrazovanju primjećuje ozbiljan pad razumijevanja pročitanog kod studenata. Škole, s druge strane, sve češće zaključuju da je jedini način da nastave funkcionirati drastično snižavanje očekivanja, što za sobom povlači niz posljedica.

Profesorica književnosti na Pepperdine Universityju Jessica Hooten Wilson u razgovoru za Fortune opisala je problem bez zadrške: ‘Nije to ni nesposobnost kritičkog razmišljanja. To je nesposobnost čitanja rečenica.’ Wilson je među profesorima koji su, kako navodi, morali gotovo neprimjetno spustiti akademske standarde jer sve više učenika iz američkih srednjih škola izlazi jedva pismeno.

Umjesto klasičnih zadataka čitanja kod kuće, Wilson je promijenila način rada pa sa studentima čita tekstove na nastavi, pasus po pasus, i zatim ih raspravlja ‘liniju po liniju’. No čak i takav pristup često je previše zahtjevan, piše Futurism.

‘Imam osjećaj kao da plešem tap i moram čitati naglas jer nema šanse da je itko to pročitao večer prije’, rekla je Wilson. Dodala je da i kad se tekst čita na satu, studentima je teško procesuirati ‘same riječi koje su na stranici’.

U tekstu se naglašava kako mlađe generacije nije moguće jednostavno optužiti za pad osnovnih akademskih vještina. Obrazovni sustav, navodi se, u lošem je stanju, pandemija covida presjekla je školovanje mnogima, a odrastanje uz digitalni sadržaj sve više gura čitanje u drugi plan, dok dominiraju video formati, glasovni sadržaji i drugi oblici komunikacije koji ne traže dugotrajniju koncentraciju na tekst.

Ipak, posljedice su praktične i vidljive u svakodnevnom radu nastavnika. Timothy O’Malley, profesor teologije na University of Notre Dame, za Fortune je rekao da studenti koji dolaze nespremni na nastavu nisu nova pojava, ali da su nova upravo snižena očekivanja.

Prema njegovim riječima, nekad je zadavao između 25 i 40 stranica čitanja po satu, a studenti bi ili odradili zadano ili ne bi. Danas je takva količina, kaže, nezamisliva.

‘Danas, ako zadate toliko čitanja, često ne znaju što bi s tim’, rekao je O’Malley, dodajući da mnogi studenti generacije Z prolaze uz pomoć AI sažetaka. ‘Formirani su u pristupu čitanju koji se svodi na skeniranje.’

Priča o padu pismenosti među pripadnicima generacije Z uklapa se i u širi trend slabljenja čitateljskih navika u SAD-u. U posljednjih 20 godina, udio odraslih koji čitaju iz razonode pao je za 40 posto. Istodobno, prema istraživanju u okviru međunarodnog programa PIAAC, procjenjuje se da 59 milijuna Amerikanaca čita na razini kompetencije jedan ili niže, što je najniža razina na PIAAC ljestvici od pet stupnjeva.

Kako god se promatra, mlađi Amerikanci sve se teže nose s pisanom riječju. Bez velikih i sustavnih promjena u američkom obrazovanju, malo je razloga vjerovati da će generacija Z biti posljednja koja će bilježiti lošije rezultate pismenosti od generacije prije nje.

Dodajmo ovome da bajno nije ni na europskom kontinentu, samo nismo glasni poput Amerikanaca opsjednutih statistikama kojima mjere sve oko sebe. Mi to radimo suptilnije, spuštanje kriterija zamatamo u PR i glumimo da je sve ok jer, što se može, ‘djeca su pod stresom’.