Godišnjica smrti Jima Morrisona: Šapat poezije u pariškoj noći
Na današnji dan, 3. srpnja 1971., u jednom stanu u pariškoj četvrti Le Marais, zauvijek je zašutio jedan od najkarizmatičnijih glasova američke kontrakulture. Jim Morrison, pjesnik, frontmen The Doorsa, simbol generacije razapete između slobode i autodestrukcije, umro je sa samo 27 godina. Tijelo mu je pronađeno u kadi, službeni uzrok smrti: zastoj srca. Obdukcija nikad nije učinjena.
I danas, 54 godine kasnije, Morrisonova smrt ostaje obavijena maglom – kao i cijeli njegov život. Neki svjedoci tvrde da je zapravo preminuo u toaletu noćnog kluba, da su ga prijatelji u panici prenijeli u stan, da je bio žrtva predoziranja heroinom koji nikada nije konzumirao (za razliku od Pamele, djevojke mu). Drugi kažu da je jednostavno predugo gledao u tamu – i ona je uzvratila pogled.
Morrison nije bio samo pjevač. Bio je pjesnik koji je slučajno upao u bend, student filma koji je sanjao europske kinematografije, buntovnik koji je prezirao medije i mehanizme slave, dečko iz sunčane Floride koji se preselio u tamu američke psihe. The Doorsi su u samo pet godina snimili šest albuma i stvorili opus koji prkosi kategorijama. Morrisonova poezija u pjesmama poput ‘The End’, ‘When the Music’s Over’ ili ‘Riders on the Storm’ još uvijek ima snagu da zaustavi vrijeme.
Pariz je bio njegov bijeg. Tamo je pisao stihove, čitao Rimbauda, šetao uz Seineu, živio s Pamelom Courson – i umro. Pokopan je na Père Lachaiseu, među Baudelaireom, Proustom i Chopinom. Na njegov grob i dalje dolaze hodočasnici, pjesnici, pijanci, izgubljeni i pronađeni.
Na YouTubeu danas lako možeš pronaći dokumentarce koji iznova preispituju službenu verziju: intervju s noćnim čuvarima kluba Rock ’n’ Roll Circus, svjedočanstva prijatelja, spekulacije o zamjeni tijela, pa čak i one teorije da je Morrison inscenirao smrt i pobjegao – možda u Afriku, možda u anonimnost. Sve su to samo sjenke koje prate čovjeka koji je tražio istinu iza riječi.
A možda su najtočnije riječi koje je sam napisao:
This is the end / beautiful friend / this is the end / my only friend, the end.
Ili onaj glasoviti citat u kojem će svaka iole poetična duša pronaći sebe: I see myself as an intelligent, sensitive human, with the soul of a clown which forces me to blow it at the most important moments.’
Danas, kad se sjećamo njegove smrti, možda je važnije nego ikad sjetiti se njegova života. Jim Morrison bio je pjesnik koji je gorio iznutra. I nije se gasio – samo se rasplamsao negdje drugdje.
