Inflacija, ratovi, politička previranja, klimatska katastrofa, društvene podjele. Vijesti kao da nikad ne staju – ali mnogi ljudi odlučuju stati. Prema Digital News Reportu 2025 kojeg je objavio Reuters Institute, čak 40 posto ispitanika iz 48 zemalja svijeta priznaje da ponekad ili često aktivno izbjegava vijesti. To je značajan porast u odnosu na 29 posto iz 2017., kada su prvi put postavili isto pitanje.
Ovaj rast ‘selektivnog izbjegavanja vijesti’, kako ga nazivaju autori izvještaja, jasno se vidi u gotovo svim analiziranim tržištima, a osobito u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u, gdje više od četiri od deset ispitanika svjesno ograničava svoju izloženost vijestima.
Razlozi su višeslojni, ali najčešće povezani s preopterećenjem i psihološkom iscrpljenošću. U vremenu ‘doomscrollinga’ – besciljnog i često kompulzivnog prelistavanja negativnih vijesti – ljudi sve češće osjećaju da moraju zaštititi vlastito mentalno zdravlje. Vijesti, umjesto da informiraju, postaju izvor anksioznosti i nemoći.
Infografiku je omogućila Statista
Reutersov izvještaj identificira dvije osnovne skupine izbjegavatelja vijesti. Prvu čine ‘konzistentni izbjegavatelji’, koji često imaju nižu razinu obrazovanja i uopće ne pokazuju interes za informiranje. Drugu čine tzv. ‘selektivni izbjegavatelji’ – osobe koje inače prate vijesti, ali se u određenim trenucima svjesno isključuju, najčešće zbog emocionalnog opterećenja ili osjećaja preplavljenosti.
Zanimljivo, selektivno izbjegavanje najčešće nije znak neinformiranosti, već suprotno – to su ljudi koji žele ostati informirani, ali biraju kako, kada i u kojoj mjeri će se izložiti sadržaju. Sve više njih bira tematske niše, neovisne izvore ili medije koji nude širi kontekst i rješenja, a ne samo stalni niz negativnih događaja, stoji u Digital News Report 2025 dokumentu Reutersa.
Pitanje koje se nadvija nad cijelom medijskom industrijom glasi: što znači novinarstvo u doba izbjegavanja vijesti? Ako je publika informirana, ali emocionalno zasićena, je li rješenje u drugačijem tonu, novim formatima ili možda većoj odgovornosti za sadržaj koji svakodnevno plasiramo?
Odgovora još nema, ali jedno je jasno – publika više ne želi biti pasivni primatelj loših vijesti. Ona traži smisao, kontekst i prostor za disanje.
