Martin Parr, jedan od najutjecajnijih suvremenih dokumentarnih fotografa, preminuo je proteklog vikenda u 73. godini u svom domu u Bristolu. Ovaj britanski autor obilježio je višedesetljetnu karijeru radovima koji su na jedinstven način spajali humor, kritički pogled i precizno bilježenje društvene stvarnosti.
Rođen je 1952. u Epsomu, a fotografijom se počeo baviti potaknut od djeda koji mu je prenio ljubav prema kameri. Studirao je na Manchester Polytechnic od 1970. do 1973., nakon čega je ranih osamdesetih počeo dokumentirati svakodnevni život u ruralnim zajednicama Engleske i Irske. Vrlo brzo postao je prepoznatljiv po pristupu koji je odstupao od tadašnjeg dokumentarističkog trenda crno-bijele nostalgije.
Međunarodni ugled stekao je 1986. foto-knjigom ‘The Last Resort’, serijom snimljenom u turističkom odmaralištu New Brighton. U živim bojama i zasićenom koloritu prikazao je radničku klasu na odmoru, otkrivajući kontradikcije britanskog društva kasnog 20. stoljeća. Rad je ostavio snažan trag jer je otvoreno prikazao prizore od kojih je britanska kulturna scena često zazirala.
Tijekom sljedećih desetljeća Parr je stvarao opsežne serije posvećene potrošačkoj kulturi, turizmu i običnim ljudima. Naslovi poput ‘The Cost of Living’, ‘Small World’ i ‘Common Sense’ postali su ključni za razumijevanje njegovog autorskog rukopisa. Njegove fotografije često su izazivale rasprave: dio kritike optuživao ga je za prekomjernu satiru, dok je on isticao da mu je cilj prikazati stvarnost bez uljepšavanja, uvjeren da fotografija mora biti blizu, direktna i društveno angažirana.
Parr je bio i važna figura u međunarodnoj fotografiji izvan samog stvaralaštva. Od 2013. do 2017. bio je predsjednik Magnum Photos, gdje je značajno utjecao na generacije autora i smjer razvoja reportažne fotografije. Osnovao je Martin Parr Foundation 2017. godine s ciljem očuvanja fotografske baštine i podrške mladim autorima, posebno onima koji se bave dokumentiranjem svakodnevnog života.
Smrt Martina Parra predstavlja velik gubitak za svjetsku vizualnu kulturu. Njegova ostavština ostaje u snažnim, često satiričnim, ali uvijek pažljivo promišljenim kadrovima koji podsjećaju da se u običnim trenucima kriju najvažnije društvene priče. Njegov rad pokazao je da dokumentarna fotografija nije samo bilježenje činjenica, nego i analiza društva, njegova lica i njegovih pukotina.
