Postojala je ideja, toliko apsurdna i nadrealna da zvuči kao scena iz groteskne kazališne predstave: ‘mačje orgulje’. U toj europskoj maštariji, niz mačaka poredan je u drveni okvir, svaka u svom malom odjeljku. Ispred njih – tipke povezane mehaničkim sustavom. Pritiskom tipke, odgovarajuća mačka pustila bi mijauk određenog tona. Legenda kaže da bi se tako …
Postojala je ideja, toliko apsurdna i nadrealna da zvuči kao scena iz groteskne kazališne predstave: ‘mačje orgulje’. U toj europskoj maštariji, niz mačaka poredan je u drveni okvir, svaka u svom malom odjeljku. Ispred njih – tipke povezane mehaničkim sustavom. Pritiskom tipke, odgovarajuća mačka pustila bi mijauk određenog tona. Legenda kaže da bi se tako mogla odsvirati cijela melodija – jezivo, smiješno i potpuno suludo.
Iako takav instrument nikada nije zaživio, ideja se širila Europom stoljećima. Crteži, satire i groteskne priče koristili su ga kao simbol apsurda, okrutnog humora i ljudske opsesije da kontrolira zvuk – pa makar on dolazio iz grla životinje. Kazališne dosjetke i književne anegdote o ‘mačjim orguljama’ bile su posebno popularne u 18. stoljeću, a London, tada glazbeni i kulturni epicentar, postao je savršena pozornica za ovu priču.
U stvarnosti, koncerti za mačke u Londonu nikada nisu održani. No u gravurama i ilustracijama, posebno onima iz popularnih serija uličnih prizora, mačke su znale zauzeti svoje ‘mjesto’ u orkestru. Publika bi ih mogla vidjeti kako u zamišljenom nizu ‘pjevaju’ harmonijski – satirična slika koja je parodirala gradski život, ulične zvukove i sveprisutnu buku metropole.
London 18. stoljeća bio je mjesto gdje su se susretali profinjeni koncerti u Vauxhall Gardensu i trivijalne zabave u tavernama, vatrometi i orkestri, ali i crni humor u obliku karikatura i uličnih predstava. Priča o mačjim koncertima savršeno se uklapala u taj svijet – nije bilo važno je li istinita, nego koliko je slikovita i zabavna.
