‘Little Trouble Girls’, senzualna i subverzivna studija queer seksualnog buđenja, prvi je dugometražni film slovenske redateljice Urške Djukić. Priča prati skupinu katoličkih srednjoškolki koje pjevaju u zboru, ogovaraju i istražuju vlastitu seksualnost, dok u središtu zbivanja stoji šesnaestogodišnja Lucija, nova učenica škole.
Djukić u naslovu filma referencu pronalazi u pjesmi ‘Little Trouble Girl’ Sonic Youtha iz 1995., a plural dodaje jer film ne govori samo o jednoj, već o cijeloj generaciji djevojaka koje se bore s vlastitim željama i društvenim očekivanjima. Kada je od Sonic Youtha čula stih ‘You’ll never know what I feel inside, that I’m really bad.’ Djukić kaže da je prvi put osjetila rijetko iskustvo razumijevanja.
Kamera u filmu ostaje vrlo blizu Lucijina lica, često izrezana i nedovršena u kadru, čime redateljica naglašava kako je nemoguće obuzdati unutarnje porive i energiju mladih žena. ‘Ne možeš obuzdati želje tinejdžerke’, objašnjava autorica.
Film je premijerno prikazan na Berlinaleu, a kritika ga je dočekala s velikim pohvalama. Guardian mu je dao pet zvjezdica, dok ga je New York Times opisao kao ‘Black Narcissus za Gen Z’. Radnja je malog opsega, ali emocionalno intenzivna: na izletu sa zborom Lucija razvija prijateljstvo i napet odnos s koketnom Anom-Marijom, a igre istine i izazova, ljubomora i susreti s građevinskim radnicima u blizini otvaraju prostor za queer samootkrivanje i preispitivanje vlastitih granica.
Motiv religije i seksualnosti provlači se kroz čitav film. Otvara ga umjetnički prikaz Kristove rane koja podsjeća na ženski spolni organ, a Lucija u jednoj sceni strastveno ljubi kip Djevice Marije. U kontrapunktu, časna sestra djevojkama govori kako je božanski dodir uzvišeniji od ljudskog. Na simboličnoj razini, Lucijino uživanje u grozdovima koje potajno jede označava njezin intimni bijeg i oslobađanje.
Djukić naglašava da privlačnost ne mora uvijek biti vezana uz seksualni čin, već i uz čežnju za osobinama koje nemamo, a želimo ih prisvojiti. Upravo kroz tu složenost nastaje napetost između Lucije i Ane-Marije, gdje se prijateljstvo i rivalitet neprestano prepliću s mogućnošću ljubavne veze.
Redateljica, rođena u Ljubljani i školovana na Akademiji umjetnosti u Novoj Gorici, već je ranije privukla pažnju kratkim filmovima. Animirani rad ‘Baka i njezin seksualni život’ donio joj je Césara, a u pripremi su i novi projekti, uključujući film o glumicama te povijesnu priču o vještičjem procesu iz 15. stoljeća u Sloveniji. U svim tim radovima ponavlja se središnja tema: kontrola nad ženskim tijelom i način na koji patrijarhalne strukture kroz povijest i danas pokušavaju ograničiti žensku slobodu.
‘Little Trouble Girls’ nastajao je šest godina. Iako je riječ o filmu koji otvoreno progovara o religiji, queer identitetu i seksualnosti tinejdžerki, Djukić naglašava kako nije naišla na značajne prepreke u financiranju. Katolička zajednica, kaže, možda je u početku bila oprezna, ali s vremenom je shvatila da film nije napisan kao optužnica, već kao intimna priča o odrastanju.
Film je već sada prepoznat kao djelo koje nadilazi teme adolescencije i ženskog odrastanja. Njegova univerzalnost leži u pitanjima koja postavlja: kako odrastati pod autoritetom, kako se nositi s osjećajem srama i krivnje, i gdje pronaći osjećaj pripadnosti. Publika se, prema riječima redateljice, povezuje jer svatko pamti osjećaj nesigurnosti na pragu odrasle dobi.
