‘Kenneth Anger ispričao je gdje su tijela pokopana u trećem izdanju časopisa Kinokaze oko 1993. Ili se barem tako činilo, budući da nijedna tema nije bila zabranjena. Droge, ubojstva i filmovi. Ali opet, Anger rijetko, ako uopće, odstupa od scenarija jer je on čovjek koji je desetljećima pažljivo kontrolirao svoj mit i reputaciju’, citirani je uvod u jedan od mnogih tekstova o ‘magijskom kroničaru umjetnosti i tame’ Kenneth Angeru, prošle godine preminulom američkom ‘mračnjaku’ i oriđinalu koji je život proveo tamo negdje između underground filmova, seksa, sotonizma i narkotika.

Bio je čarobnjak avangardnog filma i neumorni kroničar mračnih strana holivudskog glamura, umjetnik čiji je rad redefinirao granice onoga što umjetnost može biti. Njegova ostavština nije samo filmska, već je i kulturna, filozofska i duboko osobna, oblikujući generacije umjetnika koji dolaze iza njega. Njegovo ime nosi težinu vizionara, provokatora i pripovjedača, a njegov opus odjekuje istom žestinom kao i u vremenu kada je nastao, piše i kompilira underground magazin CVLT Nation.

Kenneth Anger rođen je 1927. godine, u vrijeme kada su društvene norme bile stroge, a prostora za alternativne glasove gotovo da nije ni bilo. Već s filmom Fireworks (1947.), koji je režirao u svojim dvadesetima, postavio je temelje karijere umjetnika koji ne priznaje tabue. Djelo ispunjeno homoerotskim simbolima i mračnim temama, izazvalo je šok, ali i fascinaciju kod publike koja je prepoznala njegovu hrabrost i jedinstvenu estetiku.

‘Fireworks je bio kao eksplozija u tihoj noći, nepredvidiv, sirov i nezaustavljiv, a Angerov pristup filmu ritualan jer kamera mu nije bila samo alat, već produžetak njegovih ideja, sredstvo za otkrivanje dubljih slojeva stvarnosti. Tako brutalan redatelj ostavio je, svojim radovima, snažan dojam i na mladog Martina Scorsesea.

‘Bio sam zapanjen kada sam prvi put vidio film Kennetha Angera Scorpio Rising. Svaki rez, svaki pokret kamere, svaka boja i svaka tekstura činili su se, nekako, neizbježnima, na isti način na koji se slike Bogorodice u renesansnom slikarstvu čine neizbježnima… Drugim riječima, već postojeće, ali uspavane, i vraćene u život kroz neka vrsta evokacije’, kazao je legendarni filmaš dodavši da je Anger, bez sumnje, jedan od naših najvećih umjetnika.

Scorpio Rising (1963.) i Inauguration of the Pleasure Dome (1954.) nisu bili tek vizualni spektakli nego pomaknuti čarobni rituali. Scorpio Rising, kolaž pop-glazbe, motociklističkih bandi i ikonografije koja je spojila nacističke simbole s homoerotskom energijom, bio je revolucija u filmskom jeziku. To nije bio film koji ste gledali – to je bio film koji ste osjećali.

U člancima s izvorištem u fanzinu Kinokaze Angera opisuju kao ‘čovjeka koji je stvarao svjetove iza zastora stvarnosti’. Svaki kadar bio je pažljivo konstruiran, svaki rez bio je poput udarca koji je mijenjao ritam života.” Njegova fascinacija okultizmom bila je evidentna, a elementi ritualne magije prožimali su gotovo svaki njegov rad.

I dok su njegovi filmovi bili mračni rituali, njegovi tekstovi bili su brutalni udarci istine. S knjigama Hollywood Babylon I & II, Anger je razbio iluzije o glamuroznom životu holivudskih zvijezda. Razotkrivajući skandale, afere, pa čak i smrti koje su ostajale skrivenima, izazvao je bijes industrije, ali i fascinaciju javnosti.

Pisao je s istom strašću kojom je režirao, neustrašivo i bez filtera. Njegove knjige bile su zabranjivane, ali i neumorno tražene, što potvrđuje njegov status jednog od najkontroverznijih glasova 20. stoljeća.

Kenneth Anger preminuo je 2023. godine, ali njegova ostavština prkosi zaboravu. Svojim filmovima i knjigama inspirirao je redatelje poput Davida Lyncha, Martina Scorsesea i Johna Watersa, a njegova filozofija nastavlja živjeti i danas, u novim generacijama umjetnika.

– Kenneth Anger nije bio samo umjetnik, bio je alkemičar koji je stvarao zlato iz tame – zaključuje autor članka o tipu kojeg će kulturna povijest civilizacije pamtiti kao simbola sirove umjetnost, duboko ljudske i neukrotive.

Nakon njegove smrti prošle godine, iz umjetničke galerije Sprüth Magers stigao je komentar: ‘Kroz njegove kaleidoskopske filmove, koji kombiniraju raskošne vizualne elemente, popularnu glazbenu glazbu, s fokusom na queer teme i narative, Anger je postavio temelje za avangardne umjetničke scene kasnog 20. stoljeća, kao i za vizualne jezike suvremene queer kulture i kulture mladih’.

Mada nikada nije postigao komercijalni uspjeh kroz svoje filmove, njegova knjiga Hollywood Babylon – zbirka često ljigavih i uglavnom neprovjerljivih tračeva o filmskoj industriji – postala je slavna nakon što je prvi put objavljena 1959.; a uslijedio je nastavak 1984.

Pitanje građanskih prava

Godine 1947., nakon što je godinama snimao filmove kod kuće, Anger je dovršio Fireworks, nadrealni, eksperimentalni kratki film koji je kombinirao Crowleyeve ideje s homoerotskim slikama. Postala je ozloglašena po snimci mornara koji otvara patentni zatvarač kako bi otkrio rimsku svijeću i pali je. Desetljeće kasnije, distributer Raymond Rohauer osuđen je za opscenost jer je 1957. prikazao Vatromet u kinu u Los Angelesu; to je postalo pitanje građanskih prava i kalifornijski vrhovni sud, u značajnoj presudi, poništio je presudu, rekavši da spominjanje homoseksualnosti u filmu nije opscenost.

Od Mick Jaggera do Mansona

Anger će snimiti niz kratkih filmova koji će mu priskrbiti slavu u underground filmskom krugu. Godine 1953., Inauguration of the Pleasure Dome vidio ga je kako ide dublje u Crowleyjevu “Thelemite” duhovnu filozofiju, dok je Scorpio Rising (1963.) bio nadrealno istraživanje američke kulture kožnih motociklista s utjecajnim pop soundtrackom. Kako je kontrakultura postajala sve popularnija u kasnim 60-ima, Anger se sprijateljio s Mickom Jaggerom, Marianne Faithfull, Jimmyjem Pageom i Johnom Paulom Gettyjem Jr. Jagger se pojavio u Angerovom filmu Invocation of My Demon Brother iz 1969. (zajedno s budućim pomoćnikom Charlesa Mansona Bobbyjem Beausoleilom i sotonist Anton LaVey), dok je Faithfull glumio u Lucifer Rising, koji Ljutnja je završila 1981.

Mračno, ali ne kao scijentologija

Zbog kronične oskudice novca, unatoč uspjehu svojih knjiga, Anger je 1980-ih uglavnom odustao od snimanja filmova. Ali izašao je iz “mirovine” 2000. kako bi napravio još nekoliko, uključujući Patriotic Penis, Mouse Heaven i Uniform Attraction. Rekao je Guardianu 2010. da je dovršio treći dio Hollywoodskog Babilona, ​​ali ga nije mogao objaviti zbog poglavlja materijala o Tomu Cruiseu i scijentologiji.