Dok se zapadni klubovi bore s birokracijom, elitizmom i VIP kulturom, na istoku Europe i Balkanu pulsira scena koja je preživjela ratove i režime, a danas nudi ono što je zapad davno izgubio – autentičnost
1
Dok se zapadni klubovi bore s birokracijom, elitizmom i VIP kulturom, na istoku Europe i Balkanu pulsira scena koja je preživjela ratove i režime, a danas nudi ono što je zapad davno izgubio – autentičnost
U suvremenom svijetu elektroničke glazbe, gdje algoritmi i društvene mreže često diktiraju popularnost, jedna regija ostaje ispod radara, ali s energijom koju je nemoguće ignorirati. Tekst pod naslovom ‘Stop Sleeping on the Balkans’, koji potpisuje Kelly Projects, analizira zašto su Balkan i istočna Europa postali utočište najčišćeg oblika klupske kulture.
Autorica teksta je Kelly Petrović, utjecajna ‘techno turistkinja’ i kreatorica sadržaja koja živi nomadskim stilom, putujući svijetom kako bi podržala lokalne promotore i istražila gradove s ‘ozloglašenom hedonističkom kulturom’. Njezin rad nije samo puko izvještavanje o festivalima; ona se fokusira na gradske vodiče, skrivene dragulje i eklektične žanrove poput minimal housea, breakbeata i jazza, služeći kao most između lokalnih scena i globalne publike.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Autorica ističe ključnu razliku između zapada i istoka: dok zapadni klubovi postaju sterilni prostori s tri razine narukvica i strogim „face-checkom”, istočnoeuropska scena operira iz ‘odsutnosti obilja’. Istočnoeuropska klupska kultura dobila je dušu u postsovjetskom vakuumu devedesetih. Skladišta i podrumi postali su infrastruktura slobode. Nije bilo ‘bottle servicea’ ni VIP-a jer je poanta bila u tome da smo svi u tome zajedno.
U Rumunjskoj su se pod Ceaușescuom rock bendovi morali nazivati ‘vokalno-instrumentalnim ansamblima’ kako bi preživjeli. U Mađarskoj je klupska zajednica godinama bila prostor disanja pod autoritarnim pritiscima.
Poseban fokus stavljen je na bivšu Jugoslaviju. Citirajući lokalne aktere kao što je DJ Mimi, pokretač partyja Casabianca, tekst objašnjava kako je rave devedesetih na Balkanu bio više od zabave – bio je to bijeg od sirena, rata i nesigurnosti.
‘ Dok je sve oko nas bilo definirano sukobom, ljudima je bio potreban način da se odvoje od stvarnosti sirena i neizvjesnosti. Zato su underground rave žurke rasle tako brzo i tako autentično. Ilegalne zabave su napredovale jer nitko nije obraćao pažnju na dozvole ili propise – svi su bili usredotočeni na preživljavanje. U tom kaosu rodilo se nešto stvarno’, kaže Mimi.
Sličnu tezu iznose i Ranerro i Teo iz slovenskog kolektiva SOLVD: ‘Činjenica da je potrebno puno više truda da naša glazba izađe izvan granica Balkana stvara otpornost. Većina umjetnika iz naše regije su istinski puristi koji uvijek traže savršenstvo.’
Kelly Projects dijagnosticira problem u medijskoj izolaciji. Velike publikacije poput Resident Advisora ili Mixmaga fokusirane su na zapadnu publiku. Gradovi poput Beograda, Ljubljane, Zagreba, Tirane i Skoplja rijetko dolaze na njihov stol.
Raspad Jugoslavije dodatno je fragmentirao scenu. Iako su Beograd i Ljubljana prepoznati kao moćni centri, oni i dalje djeluju kao izolirana poglavlja. Tekst sugerira da regija čeka platformu koja će je ujediniti i svijetu pokazati ono što lokalci već znaju: ovdje se ne pleše radi fotografiranja na Instagramu, nego radi opstanka.
Dok komercijalni klubovi s VIP stolovima polako prodiru i na istok, underground opstaje zbog svoje pristupačnosti. Kako zaključuje Ian Staraj iz Greenlight Collectivea, osvježavajuće je da se u gradovima poput Prištine gaji underground zvuk i iskonska zabava.
‘Novu godinu smo proveli svirajući u Prištini. Ovo je bio naš treći put da tulumarimo ili sviramo na Kosovu i iako je duga vožnja od naših rodnih gradova, uzbuđeni smo što ćemo to ponoviti. Partyji tamo imaju tu autentičnu kvalitetu koja nas podsjeća na zlatno doba zabave – iako smo svi premladi da bismo svjedočili nečemu poput vrhunca Ibize ili Berlina’, navodi Staraj.
Savjet autorice je jasan: Idite u Beograd, Ljubljanu, Zagreb ili Prištinu. Ne tražite festivale, nego pitajte lokalce kamo oni idu. Tamo ćete pronaći ljude koji su odlučili da je život vrijedan slavlja – usprkos svemu.
