Glazbeni marketing u 2026. sve manje nagrađuje izvođače koji se oslanjaju na stalno objavljivanje i kratkotrajni hype, a sve više one koji razmišljaju sistemski. U svijetu u kojem streaming i dalje raste, short-form video dominira pažnjom, a oglasne platforme automatiziraju procese koje su nekad kontrolirali samo iskusni marketinški timovi, prednost više nije u tome tko je glasniji, nego tko ima jasnije posložen plan.

Autor članka u magazinu Magnetic Will Vance ističe da publika više ne živi u jednoj navici. Ljudi prelaze s playlisti na albume, s TikTok klipova na cijela izdanja, s online sadržaja na merch i koncerte. Marketing zato mora biti postavljen tako da se izvođač može pojaviti na više mjesta, ali s jednom logikom i istim ciljem: pretvoriti pažnju u konkretan interes, a interes u publiku koja ostaje.

Jedan od ključnih razloga promjene je i sve šira upotreba AI alata u marketingu. Danas svatko može raditi oglase, stvarati varijacije teksta, analizirati rezultate i automatizirati objave. Upravo zato razliku više ne stvara “tko zna pritisnuti gumb”, nego tko ima bolju kreativnu viziju, bolji redoslijed poteza i jasnu ideju što publika treba napraviti nakon prvog kontakta s pjesmom ili izvođačem.

U tekstu se naglašava da je oslanjanje na jednu platformu rizično. TikTok je i dalje moćan alat za otkrivanje i viralni doseg, ali platforme mogu brzo promijeniti pravila, algoritme i način na koji funkcioniraju linkovi. Zbog toga se izvođačima preporučuje diverzifikacija kanala, ali i jačanje vlastitih komunikacijskih prostora poput e-mail liste, koji ostaju stabilni bez obzira na promjene trendova i politike društvenih mreža.

Spotify se opisuje kao ekosustav koji treba planirati unaprijed, a ne samo kao servis na koji se pjesma “postavi”. Poseban naglasak stavlja se na pre-release pripremu kroz alate poput Countdown Pages i pre-save kampanja, jer oni pomažu u stvaranju ranog interesa i šalju platformi signal da publika čeka novo izdanje. Autor također ističe važnost planiranog tempa objava, gdje je važnije imati release priču koja traje dovoljno dugo da publika razvije naviku, nego izbacivati sadržaj nasumično i nestati nakon dva dana.

Velik dio strategije odnosi se na tzv. superfan publiku, mali segment slušatelja koji često donosi najveći učinak kroz streamove, dijeljenje sadržaja i kupnju ulaznica. Preporuka je da izvođači takvu publiku prepoznaju i tretiraju drugačije, primjerice kroz rani pristup novim materijalima, ekskluzivne objave, posebne merch dropove ili jednostavno komunikaciju koja djeluje osobnije i dosljednije.

Kad je riječ o oglašavanju, autor predlaže jasnu podjelu uloga: TikTok kao alat otkrivanja i sudjelovanja, a Meta kao sloj pojačavanja i pretvaranja interesa u akciju. TikTok funkcionira najbolje kada sadržaj poziva publiku da sudjeluje, kroz format koji se može kopirati, remixati ili reinterpretirati. Meta bolje radi kada se koristi strukturirano, kroz jednostavan funnel gdje oglas vodi na landing stranicu, a zatim se publika može retargetirati ovisno o ponašanju.

Zaključno, naglasak je na sustavu koji povezuje više platformi u jednu logiku. TikTok ili Reels mogu donijeti pažnju, Meta može pojačati i usmjeriti interes, Spotify može zadržati slušanje, a owned kanali mogu osigurati dugoročan kontakt s publikom. Digitalne kampanje šire doseg, ali autor podsjeća da su za trajnu vezu važni i stvarni trenuci poput live nastupa, listening partyja i community aktivnosti, jer publika najviše ostaje uz ono zbog čega ima osjećaj da je dio nečega.