Iza blještavih svjetala i pulsirajućih beatova, klupska scena osjeća tiho, ali duboko preoblikovanje. Nije riječ samo o financijskim udarcima koji izlazak pretvaraju u luksuz; nešto suptilnije mijenja srž samog plesnog iskustva. U srcu te promjene nalazi se ketamin, disocijativna supstanca čija se sveprisutnost osjeća kao nevidljiva ruka koja usporava kolektivni dah scene.
Gdje su nekad vladali znoj i sinkronizirani pokreti, danas se često susreću prizori ljudi koji su prisutni tijelom, ali odsutni duhom. DJ-i diljem svijeta svjedoče: podiji gube energiju. Nema više onog istinskog, zaraznog pokreta; publika često stoji, utonula u vlastite svjetove. Jednostavno, nema više plesa kakvog pamtimo, a klupske večeri dobivaju neobičan, prigušen ton.
Razlog leži u prirodi same supstance. Ketamin potiče duboko odvajanje od okoline, uvodi korisnike u unutarnje, introspektivne krajolike. To je iskustvo sušta suprotnost onome što je clubbing tradicionalno predstavljao: kolektivnoj interakciji, dijeljenoj euforiji, osjećaju jedinstva kroz ritam. Kada se ta disocijacija kolektivno manifestira, plesni podij prestaje disati kao jedno tijelo.
Ovaj fenomen nije potpuno nov. Povijest klupske scene pamti slične faze, posebno kada su poremećaji u opskrbi drugim supstancama mijenjali navike i zvuk. No, val koji je zapljusnuo scenu nakon lockdowna čini se intenzivnijim. Mlađe generacije, koje su u clubbing uskočile bez postepenog upoznavanja s njegovim nijansama, često se brže i nepromišljenije upuštaju u konzumaciju, nesvjesne dubljih posljedica.
Posljedice se ne mjere samo izostankom plesa. Zbog nedostatka edukacije, mnogi nisu svjesni rizika, posebice smrtonosne opasnosti miješanja ketamina s alkoholom. Zdravstveni djelatnici bilježe porast problema s mjehurom i drugih komplikacija, dok se u pozadini često kriju širi problemi poput mentalnog zdravlja i egzistencijalnih borbi, što gura pojedince prema samoliječenju.
Unatoč svemu, kreatori glazbe drže svoj kurs. Pravi DJ-i neće mijenjati svoje setove kako bi se prilagodili usporenoj publici. Njihova umjetnost i dalje cilja na one koji su došli zbog iskonske energije, zbog plesa koji oslobađa, a ne odvaja. Njihov je fokus na onima koji su tu da osjete svaki beat i da se prepuste ritmu koji bi trebao pulsirati kroz cijelo tijelo, ne samo kroz um.
Plesni podij prolazi kroz izazovno razdoblje, preispitujući vlastitu prirodu. Hoće li se energija ponovno vratiti u prvi plan, ili će prevladati tiha, introspektivna iskustva? Budućnost clubbinga ovisi o tome hoće li se pronaći ravnoteža između osobne percepcije i kolektivnog slavlja.
