Još malo o novogodišnjim odlukama i popravljanju sebe (u ovako trulom svijetu)

Nova godina često je vrijeme kada donosimo odluke o promjenama, takozvane rezolucije. Želimo ‘popraviti’ sebe, nešto promijeniti, unaprijediti se i postati bolji i sretniji. No u tom procesu često zanemarujemo temeljnu mudrost, da put nije u popravljanju sebe, nego u ponovnom povezivanju s onim što već jesmo – cjeloviti, vrijedni i dovoljni. Upravo zato autorica ovog članka Jillian Pransky ovom razdoblju pristupa više kao prilici za postavljanje namjera, a manje kao popisu zadataka koje treba ispuniti.

Rječnik namjeru definira kao ‘odlučnost da se djeluje na određeni način’ i ‘ono što netko namjerava učiniti ili postići’, ali i kao ‘proces ili način zacjeljivanja rana’. Ta dvostruka definicija otkriva dublju dimenziju namjere, onu koja ne govori samo o cilju, nego i o unutarnjem procesu.

Mnoge duhovne tradicije nude rituale koji pomažu stvoriti uvjete za jasnoću i iscjeljenje. Ti rituali često započinju osvrtom na proteklu godinu, promišljanjem vlastitih izbora, ponašanja, žaljenja, pogrešaka i izazova. Cilj tog procesa nije samokritika, nego učenje – kako bi se rane mogle zaliječiti, a stare navike i štetni obrasci rjeđe ponavljali.

Kada prestanemo živjeti automatski, kao niz naviknutih reakcija i starih priča koje sami sebi stalno ponavljamo, otvara se prostor za svjesnije sudjelovanje u svakom trenutku. Možemo birati promišljenije i brižnije odgovore, što povećava šanse da doživimo osjećaj cjelovitosti i unutarnjeg blagostanja.

Autorica ističe da voli rituale jer nose jasnu poruku: uspori i obrati pažnju. Svake godine prakticira osobni ritual postavljanja namjera koji uključuje meditaciju, duboku relaksaciju, zapisivanje misli, svijeće i kadulju. No naglašava da postavljanje namjera ne zahtijeva nužno veliki ritual. Namjere postavlja redovito, često bez ikakvih simboličnih rekvizita, koristeći blagdane, izmjene godišnjih doba ili vlastiti rođendan kao trenutke podsjećanja na to kako želi koračati u budućnost i kakve izbore želi donositi.

Svakodnevna praksa za nju započinje jednostavnom namjerom: ‘Neka prepoznam trenutak kada trebam zastati i početi iznova.’ Tijekom dana često se ponovno vraća toj namjeri, podsjećajući se da uvijek ima izbor u tome kako će reagirati na situacije i da se, kad se izgubi, može vratiti i krenuti ispočetka. To joj je važno jer, poput većine ljudi, lako može biti preplavljena razočaranjem, strahom, užurbanosti, rutinom ili stalnom prisutnošću tehnologije.

Godine joge, meditacije i redovitog postavljanja namjera nisu uklonile teške dane niti neugodne emocije. I dalje se pojavljuju ljutnja, zavist, zbunjenost i razočaranje. Razlika je u tome što danas te emocije traju kraće. Lakše ih je prepoznati prije nego što zavladaju, lakše se kroz njih proći i vratiti u stanje otvorenosti i brige.

Uz redovitu praksu namjere, autorica navodi da je ponekad udaljena svega nekoliko minuta od trenutka u kojem se ponovno može zaustaviti i povezati sa sobom. Zbog toga je manje preplavljena i manje podložna težim emocionalnim stanjima.

Upravo je to srž joge i meditacije: učenje da uvijek imamo izbor u tome kako ćemo zakoračiti u sadašnji trenutak. Stres možda neće nestati, okolnosti se možda neće promijeniti, ali naš odgovor na njih – i način na koji one utječu na nas – može. Što se češće zaustavljamo i postavljamo namjeru, to nam je lakše donositi mudre odluke, a zatim ih i ponavljati.

O budućnosti se možemo brinuti samo tako da se brinemo o sadašnjosti, jer budućnost je sazdana od samo jedne tvari – sadašnjeg trenutka. S početkom nove godine, odvojite vrijeme za vlastite namjere, zastanite, povežite se sa sobom i prisjetite se da ste već cjeloviti. I ponovljajte to iznova, tijekom cijele godine.