Prije si išao u klubove da bi upoznao ljude. U barove, kafiće, restorane – posebno klubove. Tako si pronalazio partnere, spojeve, seks. Danas ljudi koriste aplikacije.
1
Prije si išao u klubove da bi upoznao ljude. U barove, kafiće, restorane – posebno klubove. Tako si pronalazio partnere, spojeve, seks. Danas ljudi koriste aplikacije.
Berlinska klupska scena, godinama simbol identiteta njemačke prijestolnice i globalni magnet za ljubitelje elektroničke muzike, suočava se s ozbiljnim pritiscima koji mijenjaju njezinu strukturu i budućnost. Rastuće najamnine, prenamjena prostora, postpandemijski financijski udari i promjene u društvenim navikama doveli su do zatvaranja kultnih klubova poput Watergatea i Renatea, dok se drugi, poput Busche Cluba, bore za opstanak. Sve to, piše Dazed, otvara pitanje je li Berlin, grad koji je desetljećima živio od svoje noći, na prekretnici.
O toj temi govori i novi 30-minutni dokumentarni film ‘Danced Out? Berlin Clubs Under Pressure’, dostupan na platformi ARD Mediathek, u režiji Friederike Schlumbom i Alixa Françoisa Meiera. Film ne nudi jednostavnu priču o propasti, već kroz perspektive DJ-eva, promotora, aktivista i vlasnika klubova prikazuje kako se noćni život Berlina rasteže, prilagođava i tiho redefinira. Emocionalno središte filma čini zatvaranje SchwuZ-a, najstarijeg queer kluba u gradu, koji je u kolovozu 2025. proglasio stečaj.
Alfonso Pantisano, prvi berlinski povjerenik za queer pitanja, pritisak vidi prije svega kroz nestajanje queer prostora. ‘Godine 1929. Berlin je imao gotovo 200 queer klubova, barova i restorana. Danas smo daleko od toga. Da je više ljudi odlazilo u klubove koji su izgrađeni za nas, oni bi i dalje postojali’, kaže Pantisano. Smatra da se sve promijenilo nakon pandemije. ‘Mlađe generacije nisu više toliko zainteresirane za klubove, ulaznice su skupe, a neki sigurni prostori koji su nam prije bili nužni posljednjih godina nisu se koristili u istoj mjeri. Sada se suočavamo s reakcijom i pokušavamo ponovno osvojiti te sigurne prostore.’
Digitalna kultura dodatno je promijenila dinamiku izlazaka. ‘Prije si išao u klubove da bi upoznao ljude. U barove, kafiće, restorane – posebno klubove. Tako si pronalazio partnere, spojeve, seks. Danas ljudi koriste aplikacije’, kaže Pantisano. Posljedice su i ekonomske. ‘Barovi se zatvaraju jer ljudi kupuju piće u trgovinama i sjede vani. Mlađi se sastaju pod autobusnim stanicama kad pada kiša. To je realnost.’
Uz financijske izazove, raste i nesigurnost. Nasilje nad queer osobama u Berlinu je u porastu, što utječe na način na koji se ljudi kreću gradom. ‘Prije 20 godina ljudi su se kod kuće sredili i ravno otišli u klub. Danas se presvlače u garderobi. Zašto? Jer se ne osjećaju sigurno hodati gradom u party odjeći’, upozorava Pantisano.
DJ-ica, promotorica i umjetnica Mademoisel ističe i utjecaj društvenih mreža. ‘Pritisak da se prodaju ulaznice je ogroman. DJ-evi s najviše pratitelja na društvenim mrežama dobivaju angažmane prije onih s talentom. Stalno gledamo iste postave jer to prodaje’, kaže. Manjim promotorima i underground večerima sve je teže riskirati s novim imenima. ‘Ljudi misle da sudjeluju tako što lajkuju objave online, ali to je možda 0,03 posto stvarne scene. Prava scena je plesni podij, klub, događaj. Društvene mreže stvaraju iluziju sudjelovanja. Moramo se vratiti fizičkoj prisutnosti. To je naša odgovornost kao zajednice.’
Sličnu sliku daje i DJ-ica i kustosica Laure Croft, koja vodi etiketu Sexy Recs. ‘Mnogi klubovi zatvaraju se zbog povećanih najamnina, rušenja zgrada ili preseljenja na rubove grada. Subkultura se miče kako bi se napravio prostor za stanovanje i nove stanovnike. To je izazov i moramo se boriti za mjesta koja nam omogućuju slobodu’, kaže. U programiranju se vodi intuicijom, a ne brojkama. ‘Programiranje je fascinantna igra. Što će funkcionirati? Što će se prodati, a da ne postane performativno samo radi prodaje? Energija je sve. Novac nije sve. Iskustvo je prava valuta.’
Ipak, ne govori o kraju. ‘Subkultura će uvijek pronaći put. Možda neće izgledati kao prije 20 godina, ali to je ono što nas danas drži živima’, kaže Croft, uvjerena da čarolija kluba – snažan soundsystem, stroga politika ulaza, bez fotografiranja i slobodna publika – i dalje ima moć.
Problemi nisu ograničeni na Berlin. U Dortmundu, Luisa Paolini iz kluba Tresor West govori o sličnim ekonomskim pritiscima. ‘Početkom prošle godine bili smo u vrlo teškoj situaciji. Kako bismo nastavili raditi i spriječili zatvaranje, ograničili smo honorare DJ-eva u sklopu kampanje #SaveTheUnderground. Troškovi rastu – energija, osoblje, putovanja – i bez te mjere bilo bi nemoguće opstati’, kaže Paolini. Klub je pokrenuo i ‘Community Nights’, večeri posvećene lokalnim DJ-evima i kolektivima, umjesto skupim gostovanjima. ‘Ulažemo u zajednicu, ne samo u ime na plakatu. Tako se kultura gradi održivo’, poručuje.
Unatoč svemu, sugovornici se slažu da scena nije mrtva. Mademoisel primjećuje kako se lojalnost zamjenjuje potragom za novitetima. ‘Čak i s manje ljudi koji izlaze, vjerne publike se vraćaju. Postajemo redovni gosti na događajima kojima vjerujemo. Teže je novim promotorima probiti se, ali to ne znači da je nemoguće.’
Zatvaranje SchwuZ-a snažan je simbol promjena, ali ne i konačni kraj. Berlinski noćni život oblikuju rastući troškovi, digitalne navike i transformacija urbanog prostora. Hoće li se scena smanjiti ili ponovno procvjetati u nekom novom, neočekivanom obliku, ostaje otvoreno pitanje. Ako je povijest Berlina išta pokazala, onda je to da subkultura rijetko nestaje bez borbe – samo promijeni oblik.
