Daleko eksplicitnija i provokativnija od prethodnih verzija je nova filmska adaptacija Orkanskih visova redateljice Emerald Fennell. Barem prema burnoj raspravi među ljubiteljima romana nakon objave trailera i prvih testnih projekcija. S nestrpljenjem će se stoga čekati premijera, zakazana ciljano za 13. veljače sljedeće godine, dan uoči Valentinova.
Iako je roman Emily Brontë uvijek bio priča o strastvenoj i destruktivnoj ljubavi između Catherine i Heathcliffa, njegova erotska napetost proizlazi upravo iz nedostatka fizičkog kontakta i potisnute žudnje. Prema onome što je prikazano, Fennellin pristup je izravan i agresivno provokativan.
Već je prvi trailer podijelio publiku. Prikazuje se pojačana seksualna tenzija, razotkrivajući korzeti, sirovo miješenje kruha, sugestivno dodirivanje jaja i ribe. Poruke poput “Drive Me Mad” (Izludi me) dodatno naglašavaju erotični ton filma.
Prvi gledatelji opisali su film šokantnim. Prepričavali su scene kliničke masturbacije i seksualnog susreta s uzdama za konje. Jedan je gledatelj nazvao film agresivno provokativnim i tonalno abrazivnim, sa scenama koje podsjećaju na redateljičin raniji hit Saltburn. Film navodno počinje javnim vješanjem u kojem osuđeni muškarac ejakulira usred smaknuća. Publika reagira orgijastično, a redovnica “miluje vidljivu erekciju leša”.
I dok neki kritičari i obožavatelji takav pristup smatraju “50 nijansi Brontë” i “književnom izdajom”, vjerujući da se jeftino prodaje ono što je u romanu bilo duboko i psihološki složeno, drugi brane Fennellin autorski izraz.
Voditeljica castinga Kharmel Cochrane izjavila je da se ne treba previše fokusirati na točnost jer je “to samo knjiga”, sugerirajući da je slobodna interpretacija romana legitimna. Napomenula je da će, osim kontroverznih scena, i scenografija biti još šokantnija, uz mogućnost korištenja ogrlice za pse, što dodatno naglašava redateljičinu spremnost na pomicanje granica.
Ukratko, da, nova verzija Orkanskih visova se prema svim pokazateljima doživljava kao previše sexy i odskače od tradicionalnih adaptacija. Redateljica Emerald Fennell očito koristi svoj prepoznatljiv provokativni stil kako bi reinterpretirala klasično djelo, što je stvorilo dubok jaz između očekivanja publike i njezine umjetničke vizije.
