Ovaj tekst odavno je napisan, ali bio je presubjektivan da bi izašao iz ‘drafta’.

Sustav kaže da je članak na ovu temu ukucan 25. listopada i ‘sejvan’ u 15,48 sati. Imao je u sebi sve što jednom članku treba, cover fotku, multimediju, lead i naslov, ali ipak se nije maknuo iz drafta.

Bio je previše subjektivan, romantičan i preko njega su se lomila koplja scene, pogledi, koncepti, filozofija, muzička industrija, polovi, techno, drugarstvo, frendšip, život…

– Pa baš zato. Baš zato ga i trebaš objaviti odmah i ne misliti – rekao je Santiago Batacosta pozivajući se na smisao postojanja ovog digitalnog medijskog krika, govornice za riječi koje trebaju biti izgovorene, makar nakucane. Jer kucati je uvijek lakše nego reći.

A još lakše prepričati…

Ima tih par zagrebačkih dj-a i producenata koji, mada su već sto godina na sceni, ne prestaju biti dica i gušt ih je viditi kako sviraju, kreiraju, produciraju i žive muziku. Za razliku od njega, koji nikad nije bio tu, oni su često bili, a i mi smo išli k njima. U svim tim druženjima gotovo je bilo neizbježno da će u nekom trenutku spomenuti tog Ivana Komlinovića pa su ga bogme i spominjali.

I to je bilo na neki ludi način fascinantno jer bez obzira na njihove karaktere, dobre i loše strane, na spomen tog tipa zasjalo bi im oko. Bez fejka, iskreno, tako iskreno da te iznervira.

I Zvonimir i Tomislav i Jan i Meniga i drugi, pa i naša elektronička dica tu doma, ne samo Batacosta. I tako se šaputalo otkako je kucaču ovih slova vrag uvalio na nejake ‘krkače’ elektroniku i scenu.

Kako bi na spomen tog tipa svijetlili u taxiju, na večeri, backstageu, tako i tu, u videu koji je i bio povod onom prvobitnom oktobarskom članku što nije umakao dalje od drafta.

Netko od te ekipe poslao je svojedobno njegovu traku, dvije, ili možda remix, vrag će ga znati. Bilo je to prije objave zadnjeg EP-a, možda čak nije ni bio zadnji master.

U memoriji je ostalo samo da se primila, što je neminovno pojačalo zanimanje za autorom čije prezime često izgovaraju njegovi frendovi, prekaljeni elektroničari i muzički jebači ugrađeni u scenu skoro još od vremena sedam sekretara SKOJ-a. između zalogaja dok jedemo tripice ili kad se potrefi – morskoga psa. S blitvom koja mrtve diže, u zavjetru metar ipo dalje od mandroća.

Autsajderu, sve je to skupa oduvijek bilo egzotično, pomalo mistično i zanimljivo, a sad je došlo vrijeme i za album. O tome će više u multimedijalnom dodatku ovog kucanja reći Meniga, Six i PDV.

A prvospomenutog (sa svimspomenutima) valja dovesti na tripice (i za DJ pult).

IZDANJE // Hit the gate (PDV Records) 29.11.

PDV PROMO – Ivan Komlinović istaknuti je techno DJ hrvatske i regionalne scene, jedan od vodećih umjetnika u svom segmentu, čiji glazbeni stil nadilazi uobičajene žanrovske granice. Njegovi DJ setovi pruža slušatelju jedinstveno putovanje kroz različite techno stilove, obogaćeno snažnom glazbenom raznolikošću i beskompromisnom živom improvizacijom. Tehnička vještina doprinosi dodatnoj dinamici Ivanovog glazbenog pristupa, ističući ga kao neizostavnog umjetnika na domaćoj i međunarodnoj sceni.