Na pozornici ovogodišnje Game Changer konferencije u Zagrebu pojavili su se Vlad Grankovsky i Tinnix Ho, suosnivači tvrtke Hidoba Research, zajedno sa svojim humanoidnim robotom pod nazivom Captcha. Riječ je o sustavu koji govori, razumije i reagira, a njegovi tvorci tvrde da ima i osobnost. Njihov nastup prikazao je kako roboti prestaju biti samo alati i postaju naši sugovornici, izvještava Netokracija.
Captcha, objašnjavaju, nije samo funkcionalan stroj, već novi oblik komunikacije između digitalnog i ljudskog svijeta. Prepoznaje izraze lica, reagira na ton glasa i stvara dojam emocionalne interakcije. Za neke je to fascinantno, za druge uznemirujuće, no svakako pokazuje koliko se tehnologija približila ljudskoj sferi.
Vlad i Tinnix podsjetili su kako su roboti već prisutni u svakodnevici kroz uređaje koji olakšavaju život – od usisavača i termostata do digitalnih asistenata. Captcha, međutim, predstavlja novu fazu: fizičku manifestaciju umjetne inteligencije koja više nije nevidljiva, već društveni akter s kojim ljudi razgovaraju, smiju se i reagiraju.

Poseban dio predavanja bio je posvećen ulozi robota u obrazovanju. Hidoba Research već testira svoje robo-učitelje u njemačkim školama, gdje Captcha i slični sustavi vode predavanja, odgovaraju na pitanja učenika i prilagođavaju se njihovom tempu učenja. Ideja o umjetnoj inteligenciji koja uči iz iskustava milijuna drugih tutora otvara mogućnost personaliziranog obrazovanja – svakom učeniku vlastiti digitalni mentor.
No, pitanje koje se pritom nameće jest što gubimo ako iz učionice nestane ljudski element. Ljudski učitelj, za razliku od algoritma, razumije trenutak, emociju i potrebu učenika. Grankovsky je publici postavio pitanje koliko su u životu imali zaista izvanrednih učitelja. Odgovori su bili skromni, a njegov zaključak jasan: ako umjetna inteligencija neprestano uči i napreduje, možda jednog dana postane bolja od prosječnog učitelja.
Predavanje je završilo podsjetnikom da umjetna inteligencija i dalje ostaje odraz ljudske prosječnosti – “AI je prosjek svih ljudi. Ali mi nismo prosjek. Mi smo iznimke. I upravo nas to čini ljudima.”
I dok Captcha može nasmijati, ali ne zna zašto je nešto smiješno, može odgovarati, ali ne osjeća znatiželju, ostaje pitanje koje određuje granicu između tehnologije i čovjeka. U trenutku kad strojevi počnu učiti osjećaje, možda će se obrazovanje zauvijek promijeniti. Do tada, ono što još pripada samo nama jest ono što nijedan algoritam ne može naučiti – empatija, intuicija i strast za prenošenjem znanja.
View this post on Instagram



