Nakon što su Velika Britanija i SAD dominirale prethodnim tehnološkim prekretnicama – industrijskom i digitalnom revolucijom – pred Europom je pitanje može li i želi li igrati vodeću ulogu u onoj koja slijedi: revoluciji umjetne inteligencije.
Autor Marko Mećar u tekstu za Netokraciju nudi analizu povijesnih paralela i razloge zbog kojih su Britanija i kasnije SAD uspjele preuzeti primat u razdobljima globalne transformacije. Kroz četiri ključna čimbenika – otvoreno tržište, političko-pravnu stabilnost, resurse te razvijenu financijsku infrastrukturu – pokazuje kako su te zemlje stvorile ekosustave koji potiču inovacije i kapitalna ulaganja.
Za razliku od SAD-a, koji je zahvaljujući privatnom kapitalu i tehnološkoj ambiciji zadržao prednost u digitalnoj eri, Europska unija danas, unatoč velikom broju stanovnika i stabilnosti, suočava se s izazovima: od starenja populacije i manjka AI stručnjaka, do slabije razvijenog tržišta rizičnog kapitala.
Pritom regulativa – konkretno AI Act koji je stupio na snagu u kolovozu 2024. – otvara dodatne dileme. Hoće li Europa ponovno postaviti visoke pravne standarde, kao što je to bio slučaj s GDPR-om, ali istovremeno ostati pasivni promatrač u razvoju tržišta? Ili će ovaj put znati paralelno osigurati infrastrukturu, kapital i obrazovni sustav koji može proizvesti vlastite AI lidere?
EU je već najavila investicijski okvir pod nazivom InvestAI, s ciljem mobilizacije 200 milijardi eura. No, autor upozorava da velike kompanije poput OpenAI-ja imaju veće šanse prilagoditi se europskoj regulativi nego što Europa ima šanse razviti vlastite konkurente – ako se ništa ne promijeni u temeljima.
Na kraju, kako pokazuje i dosadašnje iskustvo s GDPR-om i Data Actom, regulacija sama po sebi ne stvara konkurentnost. Potrebno je više od propisa – potrebna je vizija, kapital i zajednička volja.
