Nevjerojatna je količina izmišljenih priča koje se svakodnevno plasiraju u javni prostor do te mjere da više nitko ne može biti siguran što je istina, a što laž. Na YouTubeu više ne gledaš je li video dobro napravljen ili ne, nego je li priča kojom se video bavi uopće postoji, ima li je.
Nekidan nam je je tako naletio u YouTube ponudi video o navodnom tajnom tunelu ispod kuće pokojnog glumca Genea Hackmana. Ako niste pasionirani hollywoodski fan ne morate ni znati da je slavni glumac mrtav, a kamoli gdje mu je kuća i što se tobože nalazi po njom. Uglavnom, stisnuli smo play. Bilo bi bolje da nismo, ali jesmo i nakon što je postalo očito da je priča šizofrena istražili smo o čemu je riječ.
Naime, nedugo nakon smrti holivudskog glumca Genea Hackmana na YouTubeu su se počeli širiti videosadržaji koji tvrde da je FBI ispod njegove kuće pronašao tajni tunel, skrivene prostorije, nacističke dokumente, leševe i šokantna otkrića. Video je vizualno uvjerljiv. Dramatična glazba, ozbiljan narator, fotografije kuće, arhivske snimke i montaža koja podsjeća na televizijski dokumentarac. Sve izgleda kako treba, osim što nije. Jer priča ne postoji, nema je.
Kada su krajem veljače prošle godine u svom domu u Santa Feu pronađeni mrtvi oskarovac i njegova supruga Betsy Arakawa, mediji su danima pratili istragu i čekali rezultate obdukcije dok vlasti nisu objavile da je Betsy Arakawa preminula od posljedica hantavirusnog plućnog sindroma, rijetke bolesti koju prenose glodavci, dok je Gene Hackman, koji je bolovao od uznapredovale Alzheimerove bolesti, preminuo nekoliko dana kasnije od srčane bolesti. Time je službena istraga završena, ali netko je na internetu plasirao drugu priču, o tim podzemnim šokantnim otkrićima i sada je najnormalnije da naletite na takvu ludost i konzumirate je, a možda i prihvatite kao istinu.
Službene institucije nikada nisu objavile da je ispod Hackmanove kuće pronađen tajni tunel, niti su o tome izvještavali vjerodostojni mediji. Unatoč tome, takvi videi ostvaruju stotine tisuća, pa i milijune pregleda.
Hackmanov slučaj nije iznimka nego tek jedan od primjera novog fenomena koji posljednjih godinu-dvije eksplodira na YouTubeu. Dovoljno je upisati ime neke poznate osobe i vrlo brzo možete naletjeti na senzacionalne naslove o tajnim podrumima, FBI racijama, skrivenim dokumentima, uhićenjima ili misterioznim otkrićima koja se nikada nisu dogodila.
Posebno je zanimljivo što mnogi od tih videa izgledaju gotovo identično. Mijenja se samo ime osobe i nekoliko fotografija, dok je ostatak priče sastavljen prema istoj šabloni. Dramatičan uvod, niz neprovjerenih tvrdnji, pozivanje na anonimne izvore i zaključak koji nikada ne donese stvaran dokaz. Umjetna inteligencija danas omogućuje da se takav video proizvede u svega nekoliko sati. AI može napisati scenarij, sintetizirati glas naratora, generirati ilustracije, pronaći arhivske fotografije i montirati cijeli sadržaj bez sudjelovanja profesionalne produkcije.
Posljedica je prava eksplozija sadržaja kakvu internet još nije vidio. Nekada je za proizvodnju lažnog dokumentarca bilo potrebno mnogo vremena, ljudi i novca. Danas to može napraviti praktički svatko tko ima računalo i nekoliko AI alata.
U isto vrijeme velike platforme teško uspijevaju pratiti takvu poplavu sadržaja. Na YouTube se svake minute učitavaju stotine sati novih videa. Provjeriti svaki od njih prije objave praktički je nemoguće pa se platforma uglavnom oslanja na algoritme i prijave korisnika. Dok se utvrdi da je neki video potpuno izmišljen, on je često već prikupio stotine tisuća pregleda.
Za autore takvih videa to nije samo zabava nego ozbiljan posao. Što je naslov šokantniji, to je veća vjerojatnost da će ga ljudi otvoriti. Više pregleda znači više oglasa, a više oglasa znači više prihoda. Ako jedan video zaradi dovoljno, isplati se proizvesti deset novih. Čak i kada YouTube kasnije demonetizira ili ukloni dio sadržaja, šteta je već napravljena jer je najveći dio pregleda ostvaren u prvim danima nakon objave.
Upravo zato stručnjaci posljednjih godina upozoravaju da ulazimo u novu fazu interneta kada problem više nije nedostatak informacija nego njihov višak. Korisnici su svakodnevno izloženi tolikoj količini uvjerljivo proizvedenog sadržaja da prosječna osoba sve teže razlikuje ozbiljno novinarstvo od profesionalno zapakirane fikcije.
Umjetna inteligencija toliko je ubrzala proizvodnju lažnih priča da je sada moguće u par sati jedne večeri konstruirati do gotovog proizvoda čitavu produkciju videa, što bi nekad cijeli jedan profesionalni studio morati raditi više tjedana. Ako se tom sadržaju pridoda ozbiljan glas naratora, kvalitetna montaža i nekoliko stvarnih fotografija, granica između dokumentarca i izmišljene priče postaje gotovo nevidljiva.
Jedini lijek protiv toga je provjeriti vjerodostojnost sadržaja i ne nasjedati. Zasad još uvijek možemo doći do istine uz malo strpljenja i s par klikova po internetu.
