‘Glazba, kad je iskrena, ne objašnjava – ona podsjeća tko si’, kaže zagrebački DJ Marijan Felver. ‘Zato joj se uvijek vraćam. Ne zbog trenda, nego zbog onog osjećaja kad znaš da nisi sam.’ Nakon desetljeća iza pulta, Felver kaže da ne gubi kontakt s onim što ga pokreće: emocijom. Dodaje da je danas sve više …
‘Glazba, kad je iskrena, ne objašnjava – ona podsjeća tko si’, kaže zagrebački DJ Marijan Felver. ‘Zato joj se uvijek vraćam. Ne zbog trenda, nego zbog onog osjećaja kad znaš da nisi sam.’ Nakon desetljeća iza pulta, Felver kaže da ne gubi kontakt s onim što ga pokreće: emocijom. Dodaje da je danas sve više privučen zvuku koji kombinira italo disco, synth pop, new beat, EBM i techno s kraja osamdesetih i početka devedesetih — glazbi koja ‘ima oštricu’ i ‘osjeti se kao otpor’.
Priča to u razgovoru za BURO, u povodu glazbenog programa na Korčuli ovog vikenda. Nakon prošlogodišnjeg uspješnog debija, naime, suradnja zagrebačkog serijala Planet Srijeda i korčulanskog festivala Lost in the Renaissance vraća se još jača. U petak i subotu, 8. i 9. kolovoza, bar VHF na korčulanskoj rivi ponovno postaje epicentar ljetne elektroničke karte Jadrana. Na programu su dvije noći glazbene rezonance pod zvjezdanim nebom, a na lineupu su Bella Technika, Marsman, Radio Slave, Skelesys, Stellarcompanion i naravno – Felver, koji priča u nastavku o glazbi, klupskom krajoliku i osobnom pogledu na smisao noćnog života.
U klubu, kaže, DJ ne bi trebao pogađati publiku. On mora ‘birati i puštati glazbu kao što biraš riječi u bitnom razgovoru – ne da ga popuniš, nego da ga otvoriš’. Zato ne vjeruje u frazu ‘osluškivanje publike’. Umjesto toga, naglašava prisutnost i odgovornost prema trenutku: ‘Glazba se ne pogađa, ona se nosi.’
Osvrće se i na krizu klupske infrastrukture u Europi i kod nas. ‘Klub nije mjesto nostalgije. On mora imati razlog da postoji sada. Ako to izgubi, prestaje biti to što je. Scena se kod nas još uvijek drži na entuzijazmu, što može biti snažno — dokle god taj entuzijazam nije sam sebi svrha.’ Zagreb opisuje kao grad koji ‘ima ritam, ali često bez pulsa’.
Ipak, ljetni Zagreb za njega ima posebnu draž. ‘To su mi najdraži mjeseci. Grad tada diše drugačije – magično je prazan. Volim slobodno vrijeme koje ne puniš, nego u kojem se prazniš. Dobra glazba, nekoliko bliskih ljudi, razgovor koji ne mora nigdje voditi – to mi je dovoljno.’
Odlazak u Korčulu vidi kao prirodno produženje tog osjećaja. ‘Suradnja s Korčulom traje već godinama. Tamo se ideje ne forsiraju. One se slušaju dok rastu. Planet Renaissance nije bijeg iz Zagreba. To je nastavak ljetnog sanjarenja — samo pod drugim nebom.’
Na pitanje o respektabilnoj ekipi koja mu se pridružuje ove godine, Felver odbacuje klasičnu logiku ‘lineupa’. ‘Ovdje se ne radi o redoslijedu, nego o rezonanciji. Ne biraš ljude jer “pašu”, nego jer znaju da glazba nije samo zvuk nego stav.’ Bella Technika, Marsman, Radio Slave, Skelesys i Stellarcompanion svi su, kaže, umjetnici koji ne podižu atmosferu, nego otvaraju prostor. ‘Ne zato da ga iskoriste – nego da ga osjete.’
‘Kad svi iza pulta znaju zašto su tu, večer ima šansu postati više od programa. Može postati ono zbog čega se uopće izlazi’, zaključuje.
