Nekadašnje srce riječke industrije i simbol njezina globalnog dosega, stara tvornica papira Hartera, ponovno se našla u fokusu javnosti zahvaljujući novoj građanskoj inicijativi koja traži hitnu revitalizaciju ovog kultnog prostora. Inicijativa pod nazivom „Oživimo Harteru“, koju je pokrenuo Mateo Skoko, poznatiji kao Skarros, pokrenula je peticiju kojom se od gradskih vlasti traži da se prostor bivše tvornice vrati građanima, kulturi i mladima. Prema riječima pokretača, prvi sastanci s Gradom Rijekom već su održani i ulijevaju nadu, no građani poručuju kako više nema vremena za čekanje stranih investitora dok kompleks propada i postaje odlagalište otpada.

Povijest Hartere priča je o usponu i padu riječkog identiteta. Tijekom 19. i 20. stoljeća bila je jedna od najvećih svjetskih tvornica cigaretnog papira i generator razvoja cijele regije, da bi nakon raspada bivše države i gubitka tržišta završila u sablasnoj tišini kanjona Rječine. Ipak, 2005. godine dogodio se ključni preokret kada je Klub ljubitelja buke (KLJB) organizirao koncert koji je poslužio kao test za transformaciju napuštene industrije u prostor nove društvenosti.

Taj je trenutak izrodio Hartera festival, manifestaciju koja je tijekom dvanaest izdanja ugostila više od 50 tisuća posjetitelja i preko 300 regionalnih i svjetskih umjetnika. Imena kao što su Laurent Garnier, Roisin Murphy, Laibach, Röyksopp, Groove Armada, Asian Dub Foundation i Trentemøller upisala su Rijeku na mapu europske urbane kulture, dokazujući da Hartera posjeduje specifičnu, gotovo mističnu prostornu osjećajnost koja spaja underground atmosferu i masovni klupski doživljaj.

Danas, kada su festivali utihnuli, stručnjaci i kreativci upozoravaju da Hartera ne smije postati samo uspomena. Postojeći planovi i studije, poput one koju su izradili arhitekti Ida Križaj i Idis Turato, nude viziju Društveno-kulturnog centra Hartera kao samoodrživog organizma. Taj ambiciozni projekt predlaže prenamjenu stare hale Parafinke u centar kreativnog poduzetništva i „kontroliranog farminga“, gdje bi se čak proizvodilo i pivo Hartera od čiste riječke vode.

Vizija uključuje i energetsku autonomiju kroz korištenje akvadukta i snage Rječine za malu elektranu, dok bi se stari dvoetažni prostori Marganova transformirali u dvorane za izvedbene umjetnosti i urede za nezavisnu scenu. Čak je i stara stambena zgrada u kompleksu viđena kao budući hostel za umjetničke rezidencije, uz revitalizaciju okolnih padina u vinograde.

Usprkos ovim vizionarskim idejama i činjenici da je Hartera trebala igrati ključnu ulogu u projektu Europske prijestolnice kulture 2020., stvarni pomaci na terenu su godinama izostajali. Brojne udruge, poput Urbanog separea, tijekom vremena su pokušavale održati prostor živim, no mnoge su odustale zbog sustavne degradacije i nedostatka infrastrukture. Članovi Odbora za kulturu upozoravaju kako rješenja i planovi već dugo postoje u ladicama, ali nedostaje stvarni interes Grada da se zaustavi propadanje Vodovodne ulice i same tvornice.

Nova peticija stoga nije samo popis potpisa, već jasan zahtjev da Hartera prestane biti crna rupa na rubu centra grada i postane stalno mjesto susreta. Cilj inicijative je organski rast strukture koji se neće završiti nekom sterilnom institucionalizacijom, već će omogućiti Harteri da svakodnevno pulsira, mijenjajući identitete kroz različite sadržaje. Građani Rijeke poručuju da je vrijeme da se s riječi i studija prijeđe na djela, kako bi sablastan ulaz u tvornički krug ponovno postao portal u najuzbudljiviji dio gradske urbane scene.