Adrian Mabenov raskošni film o Pink Floydu, snimljen 1971. u praznom amfiteatru u Pompejima, ponovno je pred nama u remasteriranom izdanju objavljenom ove godine, a jutros ga vadimo iz naftalina kao preporuku za gledanje na praznik, Dan grada Šibenika.
Ono što je u startu bila nejasna ideja o spajanju rock glazbe i nadrealističke umjetnosti, pretvorilo se u jedno od ključnih dokumenata o bendu u njihovoj najjačoj fazi.
Pink Floyd i eksperimentalni film bili su prirodna kombinacija, piše Uncut. Bend je već imao iskustva s improviziranim soundtrackovima i suradnjama na filmskim projektima, no Mabenova odluka da ih jednostavno snimi u monumentalnom prostoru Pompeja pokazala se genijalnom. Umjesto skicirane radnje, dobili smo monumentalnu glazbu – i jedan od najvažnijih vizualnih zapisa Floyda na prijelazu prema njihovom zrelom razdoblju.
Film donosi izvedbe ‘Echoes’, ‘Careful With That Axe, Eugene’, ‘A Saucerful Of Secrets’ i drugih kompozicija, u atmosferi gdje se povijest i rock stapaju u jedinstveni prizor. Kamera se kreće polako, naglašava razmjere prostora, a detalji poput stražnjih dijelova pojačala s natpisom ‘Pink Floyd. London’ ili kadra velikog klavira svjedoče o ozbiljnosti izvedbe.
Maben u film umeće i kadrove članova benda u Abbey Road studiju tijekom rada na ‘The Dark Side Of The Moon’. Roger Waters iznosi filozofske tirade, David Gilmour i Rick Wright daju rijetke komentare, dok je bubnjar Nick Mason možda najveća filmska zvijezda – od energičnog sviranja do legendarnog prizora u kantini EMI-ja, gdje preferira kobasice i grah umjesto zdravih napitaka.
Ono što danas djeluje još upečatljivije jest činjenica da je Maben zabilježio Floyd u trenutku prijelaza – iz psihodeličnog eksperimentiranja u razdoblje konceptualnih albuma i globalne dominacije. Film, premda bez publike, pulsira snagom i grandioznošću i potvrđuje da su Pink Floyd u to vrijeme već postajali institucija.
