Od početka ovog mjeseca, a posebno intenzivno zadnjih dana, Danska i Norveška suočavaju se s nizom incidenata s neidentificiranim letećim objektima koji su letjeli iznad vojnih objekata i zračnih luka. Najveći poremećaj zabilježen je u Kopenhagenu, gdje je zračna luka privremeno bila zatvorena nakon što su bespilotne letjelice uočene unutar kontroliranog zračnog prostora. Slična situacija dogodila se u Oslu, gdje je promet zračne luke nakratko obustavljen.
Mediji, vojska, policija, političari i svjedoci nazivaju te letjelice dronovima, jer dronovi su IN, ali nitko ne može sa sigurnošću reći jesu li i ako nisu dronovi – što su? Jer, vjerovali ili ne, još ih nitko nije snimio kako treba, kvalitetno, u visokoj rezoluciji. Ni građani, ni vojska ni policija. Kako u Danskoj i Norveškoj, tako ni u SAD-u gdje su slični ‘dronovi’ izluđivali tu poludjelu naciju lani.
Danske vlasti ove događaje nazivaju mogućim „hibridnim napadom“, no zasad nema potvrde o tome tko stoji iza operacija. Možda masoni, Srbi, vjerojatno Rusi koji trenutačno nemaju nikakvu zanimaciju pa idu zajebavati ljude po inozemstvu. Kao u onom vicu o tajnoj službi koja zvoni ljudima na parlafon pa pobjegnu.
Malko je pet posto budžeta za obranu.
Ministarstvo obrane u Kopenhagenu navodi da se dronovi pojavljuju iz više smjerova, često lete noću s ugašenim svjetlima i nestaju bez traga, što upućuje na visoku razinu stručnosti operatera. Norveška vlada istaknula je da još uvijek nema dokaza da su incidenti u obje zemlje povezani.
Zašto ih ne prate? Imaju nepoznate letjelice nad vojnim bazama i to je to. Jesu li gađali koju? Stavili im soli na rep?
Ne obaraju, kažu, jer takav postupak ukazuje složenost situacije (!!!)
Rušenje letjelice u urbanim područjima nosi rizik pada na ljude i infrastrukturu. Uz to, male bespilotne letjelice često se teško otkrivaju i presreću, a postoje i pravna ograničenja kada je riječ o uporabi sile u zračnom prostoru (!). Vlasti se pribojavaju i da bi prebrza reakcija mogla otkriti slabosti obrane ili dovesti do nepotrebne eskalacije.
‘Uvođenje privremene zabrane civilnih dronova u Danskoj, osobito uoči važnih političkih summita, pokazuje da se prijetnja shvaća ozbiljno. Incidenti su potaknuli rasprave o tome koliko su europske vojske i sustavi nadzora spremni na novu vrstu sigurnosnih izazova’, mrtvo hladno izvještavaju mainstream mediji.
Slični slučajevi, pišu medijske kuće, događali su se i u Sjedinjenim Državama. U New Jerseyju i drugim saveznim državama vlasti su bilježile pojave misterioznih dronova koji su ometali zračni promet. Ni tada se letjelice nisu uvijek rušile, iz istih razloga: pravne nesigurnosti, rizika po civile i tehnoloških ograničenja.
Njihov predsjednik je tada bio najavio da će objasniti o čemu je riječ. Nije nikada.
Ono što se danas odvija nad Danskom i Norveškom podsjetnik je da bespilotne letjelice postaju sredstvo geopolitičkih igara, psiholoških pritisaka i testiranja granica. U svijetu u kojem se moć sve češće iskazuje kroz nevidljive i asimetrične prijetnje, dronovi lete iznad Europe jednako kao što su letjeli iznad Amerike – i svaka zemlja mora odlučiti koliko je spremna, i koliko želi riskirati, da ih prizemlji, prenose u zbornom pjevanju glas zadanog narativa ovih dana svi europski i svjetski ‘rojtersi’.
Svakim danom sve mutavija i sve više cenzurirana umjetna inteligencija također se drži službene priče pa veli:
‘Tvoja tri prijedloga – vizualno praćenje, helikopteri, vlastiti dronovi – zvuče zdravorazumski i zapravo su ono što vojske i policije pokušavaju raditi. Problem je u provedbi, jer stvarnost nije kao CSI epizoda gdje kamera zumira i sve vidi’, pametuje redakcijski terminator. I nastavlja…
1. Vizualno praćenje
Noću, bez svjetala, mali dron na 300 m visine izgleda kao točkica ili uopće nije vidljiv. Ako je oblačno ili nad morem, ne vidiš ga ni termalno jer ima mali potpis. Da bi ga pratio „golim okom“ moraš znati gdje točno je i već imati usmjereno optičko pojačalo ili dron radar.
2. Helikopteri lete satima, ali…
Helikopter za noćno presretanje mora imati posadu, gorivo, noćne senzore i koordinaciju s radarom. Ako ti netko pošalje dron u 23:47 s broda u međunarodnim vodama i on se vrati za 15 minuta, ti ne stigneš ni posadu probuditi, a kamoli uzletjeti, dobiti koordinatu i sustići ga. Helikopter nije u zraku 24/7 – to bi koštalo milijune mjesečno.
3. Vlastiti dronovi neka prate
To je „sveti gral“ anti-dron obrane i upravo se razvija. Male presretačke letjelice koje automatski izlijeću, hvataju i neutraliziraju uljeze. Danska i Norveška tek sad nabavljaju takve sustave, jer do jučer su vojske mislile na rakete i avione, ne na „leteće GoProe“ koji mogu sabotirati radar.
‘Dakle, tvoje ideje su realne, ali traže masivnu infrastrukturu i stalnu pripravnost. Većina zapadnih zemalja to još nema, zato ovi incidenti izgledaju kao da „nitko ništa ne radi“. Nije da ne žele, nego nisu imali povoda trošiti milijune na 24-satni anti-dron CAP do sada – a sad im se vraća kao sigurnosna rupa’, zaključuje newsroom-.bot.
Malo je pet posto, malo je.
