‘Cracks In The Glass’ novo je izdanje Francuza koji stvara u dnevnom boravku na ‘fruity loops’

Govoreći o produkciji, ističe da je s vremenom prodao ili pospremio hardver i prešao na potpuno digitalni način rada, kako bi ideje mogao realizirati brže i intuitivnije. Njegov alatni set je pritom jednostavan i ustaljen: starija verzija FL Studija uz nekoliko VST-ova, s naglaskom na komfor i osjećaj sigurnosti, a ne na stalno mijenjanje opreme. …

Francuski producent i DJ Captain Mustache predstavlja novo izdanje ‘Cracks In The Glass’, koje početkom veljače izlazi na etiketi Iptamenos Discos. Na singlu gostuje dynArec, dugogodišnje ime francuskog undergrounda, dok paket uključuje i remix berlinskog producenta PRZ-a.

Naslovna pjesma zamišljena je kao futurističko plesno putovanje koje spaja electro, electroclash i dark disco elemente, prepoznatljive stilove kroz koje se Captain Mustache u posljednjih nekoliko godina profilirao kao producent s jasnim autorskim potpisom. U ‘Cracks In The Glass’ surađuje s dynArecom, čiji je vokal tretiran vintage vocoderom, čime pjesma dobiva naglašeno retrofuturističku atmosferu i dodatni sloj “starog stroja” unutar modernije klupske produkcije.

DynArec se u press materijalima opisuje kao eluzivna underground figura aktivna još od 90-ih, s reputacijom izvođača kojeg prate i podržavaju DJ-i poput Helene Hauff i Davea Clarkea. Upravo ta kombinacija različitih generacija i scena daje izdanju dodatnu širinu, jer Captain Mustache u njemu spaja vlastitu melodioznu, energičnu estetiku s mračnijim, sirovijim vokalnim karakterom gosta.

Remix potpisuje PRZ iz Berlina, koji originalnu verziju vodi u tvrđi i tamniji smjer. Prema službenom opisu, njegov pristup naglašava snažnu bas liniju, kompleksnije ritmičke slojeve i atmosferične padove, uz futurističke sintove koji remixu daju čvršću i “noćniju” klupsku funkciju. Time se singl proširuje izvan okvira jedne verzije i postaje izdanje koje može sjesti i publici sklonoj melodičnijim electro stvarima, ali i onima koji preferiraju mračniju, industrijski obojenu plesnu estetiku.

Captain Mustache

Captain Mustache, inače, dolazi iz Pariza i aktivno objavljuje od 2020. godine. U kratkom razdoblju uspio se probiti na niz utjecajnih etiketa elektroničke glazbe, među kojima se ističu Kompakt, Mobilee, Exploited, Permanent Vacation, Return To Disorder Helene Hauff, kao i Bedrock Records Johna Digweeda, gdje je objavio album uz podršku DJ-a i selektora diljem svijeta.

Osim solo rada, poznat je i po suradnjama s imenima koja su obilježila electro i techno povijest, uključujući Davea Clarkea, Arnauda Rebotinija, Chicks On Speed, The Adventa te Keitha Tuckera iz AUX88, pri čemu se naglašava i njegov interes za vokalne elemente, koji njegovim produkcijama često dodaju drugačiji ton i dramaturgiju.

Kaže da mu je ključna prekretnica u karijeri bila kad je počeo dobivati pozitivne odgovore od etiketa koje je dugo smatrao nedostižnima, poput Kompakta, Bedrocka i Mobileeja. Taj osjećaj priznanja važan mu je i danas, jer ga doživljava kao potvrdu da je dio iste priče kao i izvođači koji su ga inspirirali.

Govoreći o produkciji, ističe da je s vremenom prodao ili pospremio hardver i prešao na potpuno digitalni način rada, kako bi ideje mogao realizirati brže i intuitivnije. Njegov alatni set je pritom jednostavan i ustaljen: starija verzija FL Studija uz nekoliko VST-ova, s naglaskom na komfor i osjećaj sigurnosti, a ne na stalno mijenjanje opreme. Studio mu je smješten usred dnevnog boravka, što opisuje kao neuobičajeno, ali kreativno ugodno okruženje, dok najveći dio posla radi noću, kad ostatak kuće zaspi.

Kroz godine je, kako kaže, naučio i važnost suzdržanosti u zvuku. Umjesto gomilanja basova i efekata, sve više pokušava rezati suvišne elemente i koncentrirati se na ono bitno, navodeći minimalističke, ali snažne primjere estetike kakvu voli. Kreativnost pritom ne pokušava kontrolirati do kraja, nego je opisuje kao nešto što dolazi u naletima, između kojih zna napraviti duže pauze, dok miksanje često doživljava kao najsporiji i najnaporniji dio procesa.

‘Cracks In The Glass’ tako dolazi kao još jedan komad u njegovom širem zvučnom identitetu, u kojem se electro futurizam, melodija i klupska energija spajaju s retro prizvukom i pomalo burlesknom atmosferom. Ovo izdanje dodatno potvrđuje njegovu sklonost suradnjama i vokalnim teksturama, ali i činjenicu da mu produkcija ostaje čvrsto usmjerena na plesni podij, bez obzira na to koliko estetika djelovala “svemirski” ili filmski.