Iako danas slovi za živuću legendu, Clint Eastwood zamalo je ostao bez uloge koja je obilježila njegovu karijeru. Glumac koji je postao ikona zahvaljujući nepopustljivoj pojavi i škrtoj rečenici, proslavio se u trilogiji Sergia Leonea o dolarima – no upravo ga je Leone u početku gotovo odbacio zbog cijene.
Eastwood je krajem 1950-ih i početkom 1960-ih ušao u svijet televizije serijom ‘Rawhide’, gdje je gradio imidž tihog, ali odlučnog odmetnika. No pravi proboj dogodio se s filmom ‘Šaka dolara’ (1964.), gdje se pojavio kao ‘Čovjek bez imena’ – uloga koja će definirati cijelu trilogiju i žanr špageti vesterna.
Zanimljivo, glumac isprva nije bio oduševljen idejom da snima u Europi. Kako se prisjetio u BBC-jevom dokumentarcu, njegov agent mu je predložio putovanje u Španjolsku kako bi sudjelovao u talijansko-njemačko-španjolskoj koprodukciji remakea japanskog filma ‘Yojimbo’. Eastwood je na to reagirao s rezervom – ‘Ne baš’ – no na kraju je pristao, vjerojatno ni ne sluteći koliko će mu ta odluka promijeniti život.
Redatelj Sergio Leone nije skrivao da mu Eastwood nije bio prvi izbor.
– Stvarno sam želio Jamesa Coburna, ali bio je preskup – rekao je Leone.
Talijanska kinematografija je bila vrlo siromašna, kazao je.
– Clinta smo dobili za 15.000 dolara, Coburn je tražio 25.000.
Iako ga u ‘Rawhideu’ nije impresionirao kao glumac, Leone je u Eastwoodu prepoznao nešto drugo: način na koji se kretao, kako je rekao – poput mačke. Upravo ta fizička suzdržanost i hladnoća postale su ključne za stvaranje mita o ‘Čovjeku bez imena’.
Eastwood se prisjetio i neobičnog scenarija, napisanog od strane Talijana na vrlo nespretnom engleskom jeziku – mješavini zapadnjačkog slenga i doslovnog prijevoda. Ipak, upravo je taj europski pristup žanru koji je u to vrijeme stagnirao, bio ono što ga je privuklo.
– Osjećao sam da bi europski pogled mogao zapadnjačkom filmu dati novi okus – rekao je Eastwood.
S budžetom od tek 200.000 dolara, ‘A Fistful of Dollars’ postigao je ogroman uspjeh, zaradivši gotovo 20 milijuna dolara, a američka publika film je vidjela tek 1967. godine. Film je zacementirao Eastwoodov status zvijezde, a trilogija se nastavila s ‘Za dolar više’ i završila klasikom ‘Dobar, loš, zao’.
Da je Leone imao veći budžet, možda bismo u najpoznatijem vesternu svih vremena gledali Jamesa Coburna, a ne Clinta Eastwooda. No povijest se, kako znamo, piše drugačije – i ponekad je 10.000 dolara dovoljno da sve ode u legendu, piše Far Out Magazine.
