Razvoj umjetne inteligencije u posljednjih godinu dana ubrzao je tempom kakav se u tehnološkom svijetu rijetko viđa. Novi modeli, novi alati i novi akteri pojavljuju se gotovo iz mjeseca u mjesec, a razlika između onoga što je jučer bilo eksperimentalno i onoga što danas ulazi u svakodnevnu upotrebu postaje sve tanja. Upravo o tom trenutku, stanju stvari i mogućim smjerovima razvoja umjetne inteligencije govori se u novoj epizodi Lex Fridman Podcasta, u razgovoru s dvoje istaknutih istraživača i edukatora iz područja strojnog učenja, Nathanom Lambertom i Sebastianom Raschkom.

U više od četiri sata razgovora, Fridman i njegovi gosti pokušavaju mapirati gdje se AI industrija trenutačno nalazi, tko postavlja tempo razvoja i koje su stvarne granice današnjih sustava. Rasprava se kreće od velikih geopolitičkih pitanja, poput odnosa SAD-a i Kine u razvoju naprednih modela, preko otvorenih i zatvorenih AI sustava, pa sve do vrlo konkretnih tema poput programiranja uz pomoć umjetne inteligencije, automatizacije rada i granica robotike u stvarnom svijetu.

Jedna od ključnih teza razgovora jest da u 2026. godini više ne postoji jasan ‘pobjednik’ u AI utrci. Prema Raschki i Lambertu, znanje i ideje u velikoj mjeri cirkuliraju između istraživača, laboratorija i kompanija, dok stvarnu prednost donose resursi: računalna snaga, hardver i financijski kapaciteti. U tom kontekstu, otvoreni modeli i open-weight pristupi postaju sve važniji jer omogućuju širem krugu ljudi da razumiju, testiraju i razvijaju umjetnu inteligenciju, umjesto da ona ostane zatvorena unutar nekoliko velikih korporacija.

Poseban naglasak stavljen je i na tzv. ‘DeepSeek moment’, kada je kineska tvrtka DeepSeek predstavila modele koji su uz znatno manju potrošnju resursa ponudili performanse bliske samom vrhu. Taj je potez, prema sudionicima razgovora, potaknuo val novih otvorenih modela u Kini, ali i dodatno zaoštrio globalnu konkurenciju. Istovremeno, u zapadnom kontekstu, tvrtke poput Anthropica, Googlea i OpenAI-ja nastavljaju razvijati snažne modele, pri čemu razlike između njih postaju sve suptilnije, a hype često nadmašuje stvarne funkcionalne razlike.

Razgovor se dotiče i pitanja umjetne inteligencije kao alata, a ne autonomnog aktera. Unatoč čestim distopijskim narativima, Raschka i Lambert naglašavaju da današnji AI sustavi nemaju vlastitu volju ni namjeru, već ostaju alati koji ovise o ljudskim odlukama. Upravo u toj točki otvara se šira rasprava o odgovornosti, sigurnosti i potrebi za razumijevanjem tehnologije koja se sve više ugrađuje u svakodnevni život, od pisanja koda i obrade teksta do industrijske automatizacije.

U završnici razgovora, fokus se prebacuje na dugoročna pitanja: što uopće znači umjetna opća inteligencija, postoji li jasan put prema njoj i koliko su realna očekivanja javnosti. Sugovornici se slažu da oko definicija ne postoji konsenzus, ali i da je važno zadržati kritičan, informiran i smiren pristup tehnologiji koja se često prikazuje ili kao spas ili kao prijetnja.

Nova epizoda Lex Fridman Podcasta tako ne nudi jednostavne odgovore ni spektakularna predviđanja, ali pruža rijedak uvid u razmišljanja ljudi koji umjetnu inteligenciju ne samo koriste, nego je i svakodnevno grade. U vremenu u kojem se AI sve češće pojavljuje u naslovima, oglasima i političkim raspravama, ovakav razgovor podsjeća na ono osnovno: razumijevanje tehnologije važnije je od pukog praćenja hypea.