Američki darkwave duo Boy Harsher, poznat po kombinaciji hipnotičkih synth linija i sugestivnog vokala, u razgovoru za Muzika.hr prisjetio se svoje kaotične turneje po Balkanu, podijelio razmišljanja o kreativnosti, emocionalnom izrazu i granici između zvuka i filma. Intervju je objavljen uoči njihovog koncerta u Beogradu, u sklopu europske turneje kojom promoviraju svoj izrazito osobni i …
Američki darkwave duo Boy Harsher, poznat po kombinaciji hipnotičkih synth linija i sugestivnog vokala, u razgovoru za Muzika.hr prisjetio se svoje kaotične turneje po Balkanu, podijelio razmišljanja o kreativnosti, emocionalnom izrazu i granici između zvuka i filma. Intervju je objavljen uoči njihovog koncerta u Beogradu, u sklopu europske turneje kojom promoviraju svoj izrazito osobni i atmosferični zvuk.
Augustus Muller kaže da im je Balkan ostao u posebno snažnom sjećanju:
– Bilo je i uspona i padova, ali općenito mi je sve na Balkanu bilo jako uzbudljivo. Obožavao sam vožnju – putovali smo iz Austrije u Sloveniju, pa u Hrvatsku… Vozili smo doslovno posvuda i imali priliku osjetiti krajolik. Gradovi su mi ostali u pamćenju kao vrlo zanimljivi.
Njegova partnerica u bendu, Jae Matthews, prisjetila se neobičnih i kaotičnih trenutaka, koji podsjećaju na nadrealne scene iz filma:
– Sjećam se da sam na nekom trgu mazila borzoja – onih dugačkih, elegantnih ruskih hrtova. Sve mi je bilo pomalo zamagljeno. U jednom trenutku sam gotovo sjela nekom liku na motor, ali ipak nisam. I da, pušilo se svugdje, i to unutra. A onda scena kad je došla policija – sjećam se da je prostor bio pun mladih, u klubu koji je izgledao kao škola. Sakrili su nas u učionicu. Totalni kaos.
U intervjuu navode i da su sa sobom imali fotografkinju koja je dokumentirala cijelo to iskustvo, a iz tih materijala planiraju objaviti i foto-knjigu.
Razgovor se potom dotiče dubljih tema – odnosa između osobnog i univerzalnog u glazbi, kao i razlike između stvaranja u studiju i nastupanja uživo.
– Mislim da je ljudsko iskustvo čudesno jer je univerzalno – kaže Jae. – Kad pričam svoju priču, ona istovremeno pripada i drugima. Osjećaji poput žudnje, straha, bijesa… to su stvari koje svi poznajemo. Zbog toga naše pjesme, koliko god osobne bile, postaju dijelom i nečijih tuđih priča.
Augustus pak vidi paralelu između stvaranja albuma i snimanja filma:
– Za mene su album i film slični. Oba mi omogućuju da zabilježim svoje ideje, da ih zamrznem u vremenu. To mi daje smisao – arhivirati ono što osjećam. No, nastupi uživo imaju neku drugu snagu. To je kontakt, direktan i neponovljiv, koji te svaki put nečemu nauči.
Boy Harsher i dalje istražuju granice između zvuka, slike i emocije, a njihova turneja po Balkanu, koliko god bila kaotična, očito je ostavila dubok trag. Cijeli intervju možete pročitati na Muzika.hr.
