Uvjetovanje novinarskih akreditacija sadržajem koji bi mediji trebali objaviti neprihvatljiv je pritisak na uredničku neovisnost i slobodu medija, poručuju iz Hrvatskog novinarskog društva (HND) organizatorima kulturnih i javno financiranih događanja.
Priopćenjem su se oglasili nakon što je redakcija jednog glazbenog portala javno objavila da je veliki festival od njih tražio ekstra medijske objave u zamjenu za redovne novinarske akreditacije za praćenje tog događaja čime je, piše HND, tom mediju onemogućeno profesionalno izvještavanje s festivala.
Neprihvatljivo je da se tom mediju kao uvjet za odobravanje akreditacije traži objava dodatnog teksta, posebno kad je isti medij objavio u zadnje dvije godine 30 najava i članaka o tom festivalu. Spor je počeo kada je festival redakciji poručio ‘Također, bilo bi sjajno kada biste mogli pripremiti autorsku temu povodom 20 godina INmusic festivala. Vjerujemo da bi takav sadržaj značajno obogatio Vašu prijavu i pridonio njezinu pozitivnom razmatranju. Iz redakcije su im odgovorili da se, u skladu sa Zakonom o medijima, ne smiju miješati u uređivačku politiku medija, što uključuje i sugeriranje sadržaja uz prikriveno uvjetovanje izdavanja novinarskih akreditacija. Nakon toga organizatori festivala su im javili da ove godine neće dobiti akreditacije.
Iako novinarske akreditacije nisu pravo zajamčeno zakonom niti su festivali dužni akreditirati sve redakcije, HND podsjeća da je konkretni festival sufinanciran javnim novcem iz proračuna Grada Zagreba na čijem teritoriju već godinama djeluje i medij uskraćen za praćenje festivala.
‘HND smatra da organizatori kulturnih i javno financiranih događanja ne smiju uvjetovati izdavanje novinarskih akreditacija sadržajem koji bi mediji trebali objaviti. Takva praksa predstavlja neprihvatljiv pritisak na uredničku neovisnost i slobodu medija’, priopćili su.
Akreditacija je, u medijskom svijetu, dozvola ili odobrenje kojim se novinarima, snimateljima i fotografima omogućuje pristup događajima. To može biti gratis upad, pristup prostorima koji nisu otvoreni publici, mogućnost razgovora s izvođačima i organizatorima, kao i druge pogodnosti proizašle iz potrebe za profesionalnim izvještavanjem.
Organizatori sami odlučuju kome će izdati akreditaciju i po kojim kriterijima, a veliki festivali obično to javno objavljuju u sklopu redovnog info i FAQ sadržaja gdje obično piše da prijava akreditacije ne znači nužno i da će biti odobrena. Organizatori provjeravaju je li riječ o registriranom mediju, ima li publiku, prati li ozbiljno problematiku ili samo pokušava besplatno ući na događaj, koliko uopće imaju raspoloživog prostora za akreditirane novinare i slično.
I to je sve normalno i uobičajena praksa. Nenormalno bi bilo kad bi organizator odlučio određivati što bi i kako medij trebao objaviti.
Uvjetovanje akreditacije objavljenim sadržajem, biranjem naslova ili bilo kakvim drugim interveniranjem u novinarski rad nije prihvatljivo jer to više nije kriterij za izdavanje akreditacije nego pokušaj utjecaja na uređivačku politiku, zbog čega je HND s pravom reagirao i u ovom konkretnom slučaju.
Veliki festivali poput Glastonburyja, Primavera Sounda, Coachelle ili SXSW-a redovito odbijaju dio zahtjeva za akreditacije, ali ne zato što traže nešto zauzvrat nego jednostavno zato što postoje kriteriji i kapacitet.
Svi oni, naravno, vole kad su im mediji naklonjeni, kada objavljuju pozitivne članke i intervjue, ali to se obično potiče suradnjom i partnerskim odnosom, a ne ucjenama. Zakonski je jasno definirano da nitko izvan redakcije ne bi smio određivati što će medij objaviti niti uvjetovati profesionalni pristup sadržajem koji mora biti objavljen. Bio to Plenković ili Jagger.
Dodajmo i to da medalja ima dvije strane.
Javna je tajna da neki ‘mediji’ reketare organizatore, da naplaćuju najave događaja i sadržaj koji bi trebali objaviti u javnom interesu, a onda takav sadržaj objavljuju kao informativni sadržaj što ne samo da je nemoralno, nego je i protuzakonito.
Oglas, bilo koja plaćena objava, mora biti jasno označen i odvojen od uredničkog sadržaja, a prikriveno oglašavanje nije dopušteno. Štoviše, Zakon o medijima vrlo eksplicitno navodi da se prikrivenim oglašavanjem smatra svaka novinarska forma koja je na bilo koji način plaćena, a nije jasno označena kao oglašavanje.
Svejedno, takve se stvari događaju svakodnevno. Ako želiš najavu plati banner, za intervju uzmi sponzorirani paket, ako se ne oglašavaš u našoj kući nećemo te pratiti, kupi medijsko pokroviteljstvo pa ćeš dobiti određeni broj objava, samo su neki modeli ucjenjivanja, ne samo kod nas nego i na globalnom medijskom tržištu. Nije ilegalno i nemoralno ugovarati komercijalne pakete i naplaćivati oglašavanje, ali jest obmanjivanje čitatelja kojima jasno mora biti naznačeno čitaju li vijesti ili PR sadržaj.
Takve stvari se događaju i o njima treba pričati, u javnom interesu, zbog naše scene i medija. Zato je dobro što se oglasio HND i neka se oglašava još češće.
Dodajmo na kraju da anomalije spomenute u članku ni na koji način ne povezujemo s protagonistima slučaju kojim se pozabavio HND, niti s festivalom, još manje s redakcijom koja je ostala bez akreditacije.
