Ako ne znaš što je bilo, te je nedjelje bio osamnaesti dan u svibnju, a godina je bila tisuću devetsto četrdeset i prva. Vođa Hrvata, AP, stigao je sa svojim ministrima u Rim na važnu svečanost koja će se održati u podne i trideset minuta, niti trideset dana nakon što je Slavko Kvaternik putem krugovala …
Ako ne znaš što je bilo, te je nedjelje bio osamnaesti dan u svibnju, a godina je bila tisuću devetsto četrdeset i prva. Vođa Hrvata, AP, stigao je sa svojim ministrima u Rim na važnu svečanost koja će se održati u podne i trideset minuta, niti trideset dana nakon što je Slavko Kvaternik putem krugovala u Zagrebu proglasio na Veliki Četvrtak Nezavisnu Državu Hrvatsku ovim riječima:
‘Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska (…) Bog i Hrvati, Za Dom Spremni!’.
Hrvatskoga vođu, poglavnika, na svečanost u Rimu prati osobno Duce, njegov saveznik, domaćin i veliki vođa talijanskog kraljevstva u čijoj sigurnosti je AP dočekao proglašenje vjekovne težnje svoga naroda, pričekavši za svaki slučaj da prije njega u nezavisnu domovinu uđu njemačke trupe.
Opet smo u Rimu. Pola je sata prošlo iza podne i kucnuo je svečani čas u zgradi Palazzo Venezia gdje će hrvatski muževi za koji minut dragovoljno zauzeti poze u kojima će ih fašisti ‘guziti’, kako je i predviđeno dnevnim redom i programom.
Ugovori su imali tri dijela, svaki tragičniji od prerthodnoga, a prvi je išao nekako ovako:
‘Želeći odrediti granice između Kraljevine Italije i Kraljevine Hrvatske, u zajedničkoj težnji da se ustanovi teritorijalno uređenje, koje bi bilo siguran temelj za tješnju suradnju između obiju država, sporazumjele su se u sljedećem:
Priznaju se kao sastavni dijelovi Kraljevine Italije: kotari Kastav, Susak, Čabar, a od kotara Delnice jedan dio linijom koja polazi od kote 710 (Biljevina), ide grebenom Starev Vrh, Veliki Tomac, Ostrac, Rogo-zna i Brlosko, stiže do pistrativne granice kotara Susak na vrhu Jelenčić (kota 1106) i zatim silazi visovima brda Gorica, Me te kotama 623, 424 i 252 na more kod Bakarca, ostavljajući na hrvatskom području općine Hreljin, Dol-Bakarac i Kraljevicu (Kraljevica-Smrika), sa istom lukom i raskrsnicom putova koji tamo vode;
— otočić Sveti Marko, otoci Krk, Rab, i oni manji do u visini Jablanca ;
— svi otoci zadarskog arhipelaga;
— područje obuhvaćeno linijom koja polazi od rta Privlaka, dostiže Planinski kanal, slijedi njegovu unutarnju trasu do Novigradskog mora, nastavlja se do gornje obale spomenutog mora, zahvaća Bukovicu i, stigavši do toka Krke ispod mjesta Pađene, silazi duž rijeke, te se od nje odvaja, tako da obuhvaća cijelo područje Šibenika i Trogira te grad Split, uključivši predgrađe a isključivši otoke Brač i Hvar;
— otoci Čiovo, Drvenik, Šolta, Vis, Biševo, Sv. Andrija, Jabuka i ostali manji koje leže oko njih;
— otoci Korčula i Mljet;
— kotar koji obuhvaća cijelu Boku kotorsku linijom koja ostavlja
obalu na jednoj točki između Cavtata i Vitaljine i penje se prema sjeveroistoku, uključivši Grudu i masiv planine Orjen, dok ne dostigne granicu s Crnom Gorom.
Ovaj ugovor stupa na snagu njegovim potpisom.
Na osnovi toga su opunomoćenici potpisali ovaj ugovor.
Sastavljeno u Rimu u dva primjerka 18. svibnja 1941.
MUSSOLINI & ANTE PAVELIĆ
Ako ne znaš što je bilo, na ceremoniji potpisivanja Rimskih ugovora delegacija NDH, s poglavnikom AP na čelu, svečano je talijanskom kraljevskom domu ponudila i krunu hrvatskog kralja Zvonimira. Hrvatska se, inače, u Rimskim ugovorima već i naziva kraljevinom jer je dva tjedna ranije za kralja NDH odabran talijanski plemić koji, zbog svega onoga što će uslijediti, ipak nikad neće biti okrunjen.
Ustaške sluge, valja dodati, 18. svibnja 1941. godine potpisale su u Rimu i da se odriču hrvatske ratne mornarice, prihvatile formiranje demilitarizirane zone na granicama NDH i nesmetan prolazak talijanskih vojnih trupa po teritoriju NDH koja zapravo nikad nije bila država. Bila je tvorevina zavisna o fašističkim i nacističkim gospodarima ustaške kaste koju u niti jednom trenutku postojanja nehrvatske zavisnosti nije podržavalo više od 10 posto naroda.
Ali je narod zato podržao otpor i ustao protiv veleizdajnika, posebno nakon pripajanja svetog hrvatskog tla dušmanima. Dalmatinci će ih početi gaziti prije nego što se tinta na Rimskim ugovorima osušila i ohladio kotao parne lokomotive koja će dotegliti ustašku klaunsku vladu iz Rima natrag u Zagreb. Što fašisti u nadolazećim tjednima, mjesecima i godinama budu više stiskali slobodoljubni rod, to će im gore biti. Kako njima, tako i njihovim podanicima koji su uz šampanjac predali neprijatelju komad matere domovine i ‘zalili’ sloganom ZDS.
Kad netko izgovori ZDS 2025. godine to nije otpor, prkos, dišpet niti išta od tih ‘stvari’ koje su bile strane ustašama i kojih su se uglavnom bojali jer su te osobine pripadale suparničkom timu. To je više neki sado-mazohizam koji glorificiranjem povijesnog kukavičluka manifestira Zadnji Debil Seljačina.
Tog ljeta, 1941. godine zabranjena su i hrvatska sportska društva, pa tako i eventualna mogućnost kakvog masovnog navijačkog izleta radi čoporativnog urlanja ZDS u susjednom gradu. Batine i ricinusovo ulje bili su najblaža kazna za one koji su se opirali, a sve češće fašisti su svoj teror branili metkom.
Uskoro će zabraniti sva hrvatska društva, udruženja i klubove, uvesti zabrane, totalnu represiju i policijski sat, hapsiti, maltretirati, mlatiti, mučiti i ubijati hrvatske domoljube i rodoljube koje su ustaše ostavile na milost i nemilost talijanskim dušmanima.
Sudbina zbilja radi veliku sprdačinu sa svima koji se danas prave Englezi i kao, ne znaju što je bilo pa se kite ZDS kitama slaveći najveću izdaju i veleizdaju u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti, ne u 1.100 godina hrvatskog kraljevstva nego još dalje, preko Ilira sve do neolitika i Danilske kulture.
Ako ne znaju što je bilo, AP je pobjegao iz Zavisne Nehrvatske prerušen u časnu sestru ili u kakav sličan lik s haljom. Svoju je vojsku ostavio na milost i nemilost neprijatelju, da ih partizani u prestrašnoj osveti kolju, na Bleiburškom polju. Ni groba nemaju, a svaki put iznova umiru kad kakva budala zaurla ZDS jer ne zna ili ne želi znati što je bilo.
Poglavnik je svoju vojsku smrti ostavio, ali domovinsko zlato je prebacio u Argentinu da ga grije u noćima sjete i čežnje za opljačkanom domovinom i narodom koji će tek početi ispaštati radi njegovih strašnih zločina. I svaki put, kad neka budala zaurla ZDS, iznova će patiti žrtve svih naših golih otoka, gradiški, hrvatskih proljeća protiv kojih se poglavnik borio sa sigurne udaljenosti, dosljedno kao u danima proglašenja NDH.
Ako i dalje ne znaš šta je bilo, pitaj hrvatske branitelje iz Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata ili ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Antu Nazora. Oni će ti sve o tome reći.
Potvrdit će da je ZDS korišten i u našem obrambenom ratu jer je četnicima utjerivao strah u kosti. Što je bilo legitimno i OK jer u obrani doma sva su sredstva dopuštena, a i da nisu, koga briga. Ako je poslužilo svrsi u tim ranim danima dok se narod nije snašao i naoružao, neka je.
Isti braniteljski duh koji je desetljećima ranije tjerao fašiste oslobodit će opet okupiranu domovinu kojoj u 99 posto ratnih situacija nikakav ZDS nije trebao, kao što ni danas ne treba nikome tako glup i štetan. Da je vrijedio išta više od nepostojeće ustaške časti Hrvatska je u nekom scenariju mogla biti samostalna država i tako možda ne bi bilo ni SFRJ koja tako žestoko i 2025. godine pali one kojima fali jer su opsjednuti komunistima, partijom i svim obilježjima jednog nedemokratskog eksperimenta s unaprijed ograničenim trajanjem.
Oni koji danas urlaju ZDS tako, kao da plaču za Jugoslavijom koju su nam ustaše, gospodo drugovi, prije bežanije ostavili. Dalmaciju fašistima, Hrvatsku Titu, a zlato u Argentinu.
Ako ti je imalo jasnije šta je bilo, operi u zahodu pod tom škurom robom s nehrvatskim obilježjima, a ako ti se slavi domovina i maše zastavom nabavi u prvoj trafici onu pravu i jedinu, ustavnu, našu, hrvatsku zastavu. To je stjeg Republike, demokratske i moderne Hrvatske i simbol slobode, obrane i doma, svega onoga čega nema u ustaškoj štraci.
