Malo smrtnika usudi se zakoračiti na staze nadnaravnog hedonizma koje ionako nisu namijenjene njima nego božanstvima poput Afrodite i Dioniza, a još je manje onih kojima sudbina dopusti da odu na to putovanje sa zečjom rupom i vrate se dovoljno živi da pričaju o tome. Aktualan Netflixov dokumentarac ‘aka Charlie Sheen’ priča je o jednom …
Malo smrtnika usudi se zakoračiti na staze nadnaravnog hedonizma koje ionako nisu namijenjene njima nego božanstvima poput Afrodite i Dioniza, a još je manje onih kojima sudbina dopusti da odu na to putovanje sa zečjom rupom i vrate se dovoljno živi da pričaju o tome.
Aktualan Netflixov dokumentarac ‘aka Charlie Sheen’ priča je o jednom takvom putu i jednom takvom smrtniku. Talentiranom, inteligentnom i osjetljivom, ali s dušom klauna koji redovito sjebe svaku svoju dobru životnu epizodu; da u slobodnom stilu parafraziramo jednog 27- godišnjaka koji je za razliku od Sheena zaglavio u zečjoj rupi, mokroj kako mokra bude kada nekog pariškog hotela.
Na uvrnuti način, dokumentarac o poznatom glumcu, sinu Martina Sheena i bratu Emilija Esteveza, priča je o obitelji, ljubavi, odanost i prijateljstvu, ali ne patetično, tipično američki, jer Charlijeva priča nadilazi čak i stereotipe njezine dekadencije. U nekom ludom smislu čak i podsjeća na priču o Americi samoj jer kreće s bratstvom, idiličnim djetinjstvom, obiteljskim zajedništvom i plodnošću, u zapletu su milijuni dolara, kurve, kokain, razvodi i krajnosti, a onda dolazi surovo buđenje, Alex Jones i strava Amerike, sjebane do boli kakva je danas. Ako pritom imate na umu da je u dokumentarcu i Sean Penn, u ulozi Charlijeva frenda, s obilježjima kakvog mudrog indijanskog vrača iz kojeg govore duše američkih osnivača i ustavotvoraca, onda je to skroz pogođena, makar pjesnička i do zla boga romantizirana usporedba.
Charlie ima sve, mlad je, zgodan, talentiran, uspješan i želi znati što je iza najdaljih granica, dok mu u krilo padaju pozamašni ugovori s filmskim kompanijama i najzgodnije žene.
Imao je 11 godina kad ga je ćaća krajem sedamdesetih odveo na snimanje ‘Apocalypse Now’ gdje je uživo pratio očeve role i rad genijalnog Francis Ford Coppole, a onda je i osobno dobio priliku biti na vijetnamskom mjestu zločina s glavnom ulogom u ‘Platoonu’ 1986. godine.
https://youtu.be/ei45f40dxeo?si=n3-YMqJK-rh9JKiv
Snima, konzumira nadljudske količine kokaina, ženi se, snima, ide na odvikavanje, tulumari, snima, partija, partija, kao zvjer partija. Iz tog perioda najmračnija je njegova epizoda svjedočenja na suđenju protiv madame Heidi Fleiss koju je radi vlastite guzice drukao za tužiteljstvo, kao top mušterija nje i njezinih cura. To mu Dioniz i Afrodita neće oprostiti. Neće proći lišo kao kod ovih abrahamskih bogova koji igraju na kajanje.
Koliko je on sam bio spržen u to doba svjedoči osobno, prepričavanjem anegdote sa snimanja filma na kojem je bio toliko razoren da je – kako bi ga održalo budnog – stavio sebi u guzicu kocku leda.
Ironija je što tada ni blizu nije bio spržen kao kasnije, kada je upoznao njegovo prljavo veličanstvo crack.
Ta neka kurva, jednom kod njega doma, izvadila je lulu i zapalila. ‘Ne smeta ti ako zapalim?’
– Ajde, what ever – rekao joj je promatrajući kako se valja po kauču. Činilo mu se kao da proživljava najljepši trenutak života.
‘Bio sam znatiželjan. Dotad sam već uzeo gomilu kokaina, ali nikad u takvom obliku. A ona se počela skidati’, priča u filmu Charlie o prvom iskustvu s razornim narkotikom kojeg je kasnije mogao popušiti u količini od sedam grama odjednom.
S prvom lulom dobio je i felacio. Bio je svjestan kamo će ga to odvesti, ali jebiga.
Film je prepun nemilih scena i bizarnosti, sve u njegovoj naraciji, smireno, s licem 40- godišnjaka, a ne 70-godišnjaka koji je tijekom života utrpao u sebe više otrova nego Rolling Stonesi, pokojna Janis, Cobain i Zeppelini zajedno.
Ima scena kada njegova prva žena Brooke Mueller priča kako ga je obišla u nekom razornom periodu života, kad je već bio ostavio i drugu suprugu, donijela mu doma nešto hrane da pojede. Tu su bile i neke kurve, pa je i njima napravila sendviče jer nisu one krive. Takvi bljeskovi uvrnute dobrote i obiteljskog zajedništva, kakvog dežurni moralisti ne bi mogli podnijeti, stalno su prisutni u Sheenovom filmu.
S cracka se skinuo tako da mu je diler, koji mu je u međuvremenu postao super frend, godinu i pol dana ublažavao robu stavljajući u doze sve manje količine psihoaktivne tvari, do trenutka kad je Charli konačno zaključio da duvanje više nema smisla.
Nećemo baš sve otkriti pa neka bude na kraju samo još preporuka – ako mislite da možete podnijeti – obavezno pogledajte.
