U pozadini je sa zvučnika svirala pjesma ‘White room’ starog dobrog benda The Cream, a na velikom LCD ekranu vrtili su MTV ‘na mute’ kao i svakoga jutra u kafiću kad je stigla vijest da je MTV-u došao kraj.
Odavno taj kanal nije ono radi čega je počeo postojati i zbog čega je toliko dugo trajao i bio, da bi do danas postao muzički kanal koji se servira ‘na mute’ zbog polugolih atraktivnih i prostom puku nedostižnih žena koje mašu guzicama i nude cice narodu na izvolte.
Zadnjega dana ove godine, naime, planirano je gašenje pet MTV kanala posvećenih glazbi nakon čega će postojati samo glavni kanal MTV HD, s programom koji se već odavno odmaknuo od svoje izvorne misije. U prijevodu, glazba na televiziji gubi posljednju bitku protiv interneta.
Kad se MTV pojavio 1. kolovoza 1981. godine svijet je izgledao potpuno drukčije. Prvi spot koji je emitiran bio je ‘Video Killed the Radio Star’ grupe The Buggles – gotovo proročanski komentar na dolazak nove ere u kojoj će slika i zvuk postati nerazdvojni. MTV je bio više od televizije; bio je globalni fenomen koji je stvorio novu vrstu slavnih osoba, novu estetiku i cijelu industriju koja se hranila vizualnim identitetom glazbe.
Kanal je izmislio pojam VJ-a – video jockeyja – televizijskog vodiča kroz svijet spotova. Postojali su blokovi poput ‘Buzz Bin’ koji su znali lansirati izvođače u orbitu. MTV je bio mjesto gdje se premijerno prikazivao ‘Smells Like Teen Spirit’, gdje su Nirvana, Pearl Jam, Madonna i Michael Jackson bili kulturne reference, a ‘MTV Unplugged’ pokazivao da iza glamura stoje stvarni glazbenici.
Za nas s periferije, MTV je imao dodatnu težinu. Bio je prozor u svijet koji nismo mogli dotaknuti. U vrijeme socijalizma, kad je kabelska televizija bila rijetkost, MTV se mogao uloviti tek ako si imao satelitsku antenu i dovoljno sreće. Tada bi se netko od nas popeo na krov, okrenuo tanjur prema nebu i pokušavao uhvatiti signal, dok bi dolje netko vikao ‘ima slike!’ – kao da smo ulovili poruku iz svemira. To je bila kultura iščekivanja, trenutak kad si znao da ti dolazi nešto novo, drugačije, uzbudljivo.
Kako su godine prolazile, MTV je počeo gubiti identitet. Internet, YouTube i streaming platforme preuzeli su ulogu glavnih izvora glazbenog sadržaja. Kanal je sve više emitirao reality emisije, dokumentarce i serijale koji s glazbom nisu imali veze. Iako je to povećalo popularnost među mlađom publikom, polako se gasila ideja o ‘Music Television’ kao mediju koji spaja glazbu i vizualnu umjetnost.
Razlozi za današnje gašenje su prozaični: troškovi linearnih TV kanala postali su previsoki, a publika se preselila na digitalne platforme. S ekonomskog stajališta, gašenje je logično. S emocionalnog – to je kraj jedne ere.
MTV nije bio samo kanal, nego simbol vremena u kojem je glazba još imala lice. Zato je i ‘upaljen’, pokrenut, da bi se glazba mogla manifestirati i tom vizualnom, video pokretnom slikom. Kad si čekao da pusti spot omiljenog benda, kad si snimao kazetu, kad si gledao boje, frizure i pokrete i mislio – tako izgleda budućnost. Danas je sve dostupno odmah, ali ništa se više ne čeka. MTV je bio kultura čekanja, iščekivanja, iščašenog ritma u kojem si morao željeti da bi došao do nečega. Sad, kad nestaje, kao da nestaje i to iščekivanje.
U eri u kojoj algoritam zna što volimo prije nego što to sami osvijestimo, MTV je podsjetnik na vrijeme kad si morao birati, tražiti, otkrivati. Kad je i banalni pop imao težinu jer je dolazio s mjesta gdje su slike i zvuk bili ravnopravni. Gašenje glazbenih MTV kanala nije samo kraj jednog programa. To je kraj jednog načina gledanja, slušanja i osjećanja glazbe.
Kada zauvijek nestane bit će kao da ga nikad nije bilo. Puno bolju muziku generacije će nalaziti same, a bogme i cice, guzice nadasve.
