Američki filozof iranskog podrijetla Jason Reza Jorjani posljednjih je godina postao jedno od najintrigantnijih imena na svjetskoj UAP i filozofskoj sceni.
1
Američki filozof iranskog podrijetla Jason Reza Jorjani posljednjih je godina postao jedno od najintrigantnijih imena na svjetskoj UAP i filozofskoj sceni.
Dok većina istraživača raspravlja o tome jesu li neidentificirani leteći objekti izvanzemaljske letjelice, tajanstvene vojne tehnologije ili prirodni fenomeni, Jorjani smatra da je pravo pitanje potpuno drukčije.
Prema njegovoj tezi, isti fenomen koji danas nazivamo UAP-ovima ili NLO-ima prati čovječanstvo tijekom cijele njegove poznate povijesti te se kroz različita razdoblja predstavljao kao bogovi, anđeli, demoni ili druga nadnaravna bića. Upravo je o tome govorio u gotovo trosatnom razgovoru s Jessejem Michelsom u emisiji American Alchemy.
Jorjani nije klasični ufolog. Doktorirao je filozofiju, predavao je etiku i filozofiju tehnologije, autor je više knjiga, među kojima su Prometheus and Atlas, Closer Encounters i Prometheism. Njegov pristup ne temelji se prvenstveno na prikupljanju svjedočanstava o NLO-ima, nego na pokušaju povezivanja filozofije, povijesti religija, mitologije, suvremene fizike i teorije svijesti.
U razgovoru iznosi jednu od svojih najkontroverznijih tvrdnji – da religije možda nisu nastale spontano kao izraz čovjekove duhovnosti, nego kao dio drevnog sustava kontrole koji je kroz tisućljeća oblikovao ljudsku civilizaciju. Pritom naglašava da isti obrasci postoje u gotovo svim velikim religijama i mitologijama svijeta.
Prema njegovoj interpretaciji, sumerski Anunnaki, biblijski Elohimi, grčki bogovi i titani, hinduističke Deve i Asure te brojna druga božanska bića zapravo predstavljaju različite kulturne interpretacije istog fenomena. Svaka je civilizacija koristila vlastiti jezik i vlastite simbole, ali je opisivala vrlo slične događaje i bića.
Jedan od najupečatljivijih dijelova razgovora odnosi se na priču o Edenskom vrtu. Jorjani tvrdi da biblijsku zmiju ne treba promatrati kao utjelovljenje zla, nego kao simbol pobune protiv autoriteta koji čovjeku uskraćuje znanje. U njegovoj filozofskoj interpretaciji ista se figura pojavljuje kroz različite civilizacije pod različitim imenima – kao Prometej u grčkoj mitologiji, Enki u sumerskoj tradiciji ili Lucifer u pojedinim tumačenjima judeokršćanske predaje. Svim tim likovima zajedničko je da čovjeku donose znanje, tehnologiju ili vatru, odnosno mogućnost oslobađanja od potpune ovisnosti o bogovima.
Takva interpretacija vodi ga prema još radikalnijoj tezi. Smatra da su se tijekom ljudske povijesti sukobljavale najmanje dvije suprotstavljene skupine naprednijih inteligencija. Jedna je, prema njegovu mišljenju, čovječanstvu nastojala omogućiti razvoj i stjecanje znanja, dok je druga održavala hijerarhijski sustav kontrole kroz religijske i političke strukture. Upravo u toj ideji vidi zajednički nazivnik brojnih drevnih mitova o ratu bogova, pobuni anđela ili sukobu titana.
Posebno zanimljiv dio intervjua odnosi se na razdoblje neposredno prije europske renesanse. Jorjani podsjeća na poznate povijesne prikaze neobičnih pojava iznad Nürnberga i Basela tijekom 16. stoljeća, na kojima su ilustrirane velike ‘zračne bitke’ između neobičnih objekata različitih oblika. Te su ilustracije autentični povijesni dokumenti koji postoje u europskim arhivima, iako njihovo značenje ni danas nije razjašnjeno. Povjesničari ih najčešće tumače kao optičke pojave, religijske vizije ili simboličke prikaze tadašnjih događaja.
Jorjani, međutim, iznosi drukčiju hipotezu. Smatra da su takvi događaji možda označili razdoblje u kojem je čovječanstvo dobilo veću slobodu razvoja, što je ubrzo rezultiralo renesansom, eksplozijom znanstvenih otkrića i procvatom umjetnosti. Naglašava kako za takvu tvrdnju nema izravnih dokaza, već je riječ o filozofskoj interpretaciji povijesnih okolnosti.
Velik dio razgovora posvećen je i filozofiji znanosti. Jorjani smatra da moderna znanost nije nastajala isključivo kroz objektivno promatranje prirode, nego da su njezin razvoj oblikovali politički, društveni i religijski interesi. Posebno kritizira filozofe poput Immanuela Kanta i Renéa Descartesa, tvrdeći da su njihove ideje pridonijele odvajanju znanosti od fenomena poput telepatije, vidovitosti i drugih područja koja danas pripadaju parapsihologiji. I ta je tvrdnja predmet brojnih rasprava među filozofima jer nije prihvaćena kao općeprihvaćeno tumačenje povijesti filozofije.
Još jedna tema koja se provlači kroz cijeli intervju jest odnos svijesti i fizičke stvarnosti. Jorjani smatra da svijest nije nusprodukt rada mozga nego temeljni element svemira, pri čemu materija, energija i informacija predstavljaju različite manifestacije iste stvarnosti. Iz takvog pogleda proizlazi njegova pretpostavka da su naprednije inteligencije razvile sposobnosti poput telepatije ili upravljanja tehnologijom putem svijesti, što povezuje s dijelom suvremenih svjedočanstava o UAP fenomenu.
Premda mnoge njegove tvrdnje zvuče provokativno, važno je naglasiti da one nisu dio znanstvenog konsenzusa. Većina povjesničara religije, arheologa, fizičara i filozofa – ma tko bi to rekao – ne prihvaća Jorjanijeve zaključke kao potvrđene činjenice. Njegove ideje pripadaju području filozofskih i spekulativnih interpretacija koje pokušavaju povezati mitologiju, religiju, povijest i suvremeni UAP fenomen u jedinstven narativ.
Upravo zato Jason Jorjani danas izaziva toliko pozornosti. Za jedne je riječ o jednom od najhrabrijih suvremenih filozofa koji pokušava spojiti područja koja akademska zajednica uglavnom promatra odvojeno. Za druge je riječ o autoru koji gradi vrlo ambiciozne teorije bez dovoljno čvrstih dokaza. Kako god bilo, malo je suvremenih mislilaca koji na tako sveobuhvatan način pokušavaju objasniti odnos između religije, tehnologije, svijesti i misterija koji već desetljećima okružuju fenomen neidentificiranih anomalnih pojava.
