Odlazak državne tajnice Nevenke Lastrić Đurić na zagrebačku Povorku ponosa izazvao je ovih dana buru unutar HSLS-a što je, osim optužbi, ostavki, sazivanja stranačkih tijela i javnih prepucavanja otvorilo jedno puno zanimljivije pitanje od unutarstranačkog sukoba, znamo li uopće više što znače pojmovi liberalizam, ljevica i desnica?
Povod za sukob bili su stavovi koje je Lastrić Đurić javno iznijela podržavajući Povorku ponosa, kako svojim prisustvom na tom događaju nedavno u Zagrebu, tako i zauzimanjem za prava LGBT osoba u medijskim istupima. Također, izjavila je da je za legalizaciju marihuane te ponovila kako država treba pronaći način da regulira prostituciju. Za dio javnosti, a očito i dio njezine stranke, takvi su stavovi automatski označeni kao ‘ljevičarski’.
Državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) Lastrić Đurić tvrdi da to nipošto nisu ljevičarski stavovi nego je baš suprotno.
‘Ljevičar brani skupinu uz pomoć države, dok liberal brani pojedinca od države’, poručila je u RTL Direktu.
Ta je rečenica možda najzanimljiviji politički iskaz koji se posljednjih mjeseci mogao čuti na hrvatskoj političkoj sceni jer otvara raspravu koja se u Hrvatskoj gotovo nikada ne vodi.
Naime, u našem se političkom prostoru liberalizam desetljećima pogrešno poistovjećuje s ljevicom jer kada netko podržava prava seksualnih manjina, protivi se državnom miješanju u privatni život ili zagovara legalizaciju marihuane, automatski je ‘komunjara’, odmah ga se smješta na lijevu stranu političkog spektra.
No, povijesno gledano, stvari nisu tako jednostavne, pogotovo kada znamo da je klasični liberalizam nastao puno prije suvremene ljevice i da mu temeljna ideja nije jednakost, nego sloboda. Liberal prije svega polazi od pretpostavke da pojedinac ima pravo donositi vlastite životne odluke sve dok time ne ugrožava druge ljude. Posebno onda kada mu je ugrožena sloboda, od države ili bilo koje druge ugroze.
Iz takvog pogleda proizlazi i podrška slobodi govora, slobodi vjeroispovijesti, pravu na privatnost, slobodnom tržištu, ograničenoj ulozi države, ali i stavu da država ne bi trebala odlučivati koga netko smije voljeti, s kim će živjeti ili što će raditi sa svojim tijelom.
Upravo zato u velikom dijelu Europe danas postoje političke stranke koje su istodobno tržišno orijentirane, fiskalno konzervativne i društveno liberalne. One podržavaju poduzetništvo i privatnu inicijativu, ali istodobno zagovaraju prava LGBT osoba, legalizaciju ili dekriminalizaciju lakih droga te snažnu zaštitu građanskih sloboda.
U Hrvatskoj je problem što su se političke podjele nakon osamostaljenja uglavnom gradile oko identitetskih pitanja, odnosa prema Domovinskom ratu, komunizmu, nacionalnom pitanju i svjetonazorskim sukobima, a dvije glavne partije HDZ i SDP istovremeno uglavnom zastupale iste ključne politike u svim najvažnijim državnim pitanjima. Zbog toga su klasične europske političke kategorije često ostale u drugom planu.
Posljedica je da danas mnogi građani smatraju kako je podrška LGBT pravima automatski lijeva politika, dok se protivljenje legalizaciji marihuane smatra desnim stavom što u nekoj široj političkoj stvarnosti nije baš tako, ili baš tako jednostavno.
Može se biti konzervativan po pitanju tradicije, obitelji ili nacionalnog identiteta, a istodobno smatrati da država nema pravo ulaziti u nečiji privatni život. Može se biti lijevo orijentiran po pitanju socijalne politike, a zagovarati strožu regulaciju osobnih sloboda. Politički svijet puno je složeniji od etiketa koje svakodnevno koristimo u našem političkom prostoru koje kronično pati od nedostatka novih i drukčijih ideja.
Zanimljivo je pratiti raspravu o liberalizmu baš u HSLS-u, kao prvoj hrvatskoj stranci koja je osnovana uoči demokratskih promjena kada je bila i jedan od najprepoznatljivijih političkih predstavnika liberalne tradicije u Hrvatskoj. Danas, više od tri desetljeća kasnije, kod njih se raspravlja jesu li osobne slobode i dalje dio njezina političkog identiteta.
Nije tajna da HSLS već godinama ima puno većih problema od svog liberalnog identiteta, ako uopće još ima identitet, dodali bi cinici. Zato je istup njihove članice Nevenke Lastrić Đurić jako važan, ali ne samo za HSLS jer njezini javni istupi proteklih mjeseci nadilaze stranačke okvire i učvršćuju njezinu poziciju na široj političkoj pozornici koja vapi za novim ljudima i idejama.
Posebno danas kad je svima jasno da stare političke podjele više nemaju nikakvog smisla jer su relikt nekih prošlih i svršenih vremena.
Ako ništa drugo, nije loše zapitati se što zapravo znači biti liberal u Hrvatskoj 2026. godine. Što je uostalom danas ljevičar, a što desničar, posebno kada znamo da dominantni HDZ i SDP nisu niti jedno od toga.
