Foto izvještaj iz Napulja: Maradona je i dalje bog koji vas gleda u skoro svakoj ulici

Umro je 2020. Ali u Napulju Diego Armando Maradona nije otišao nigdje.

Njegova lica gledaju sa zidova, sa zastava, s majica, iz izloga, iz kapelica na uglovima uličica gdje uz njegovu fotografiju gore svjećice i leže cvjetovi. Broj 10 nije samo broj — to je titula, relikvija, zaštitni znak jednog grada koji je uvijek bio na dnu talijanske hijerarhije i koji je jednom, zahvaljujući jednom čovjeku, bio na vrhu svega.

I za našeg je posjeta ovom fascinantnom gradu Maradonin pogled bilo teško izbjeći. Čak i više od također sveprisutnog San Gennara, zaštitnika Napulja. U gotovo svakoj ulici starog grada postoji i svojevrsno malo svetište posvećeno slavnom Diegu, a najveće se nalazi u vibrantnoj četvrti Quartieri Spagnoli. Znameniti mural s nekoliko metara visokim likom, po mnogima, najvećeg nogometaša svih vremena danas je golema turistička atrakcija koja privlači tisuće posjetitelja.

Da bi se razumjelo zašto je Maradona u Napulju bog, mora se razumjeti što Napulj jest — a što nije. Italija je zemlja dubokih podjela. Bogati, industrijski sjever gleda prema Napulju i jugu s mješavinom prezira i nelagode. Napuljci su generacijama nosili tu stigmu — siromašni, kaotični, nepouzdani, ‘Afrikanci’, kako su ih sjevernjaci znali zvati. Calcio je bio jedino polje na kojem se ta nepravda mogla ispraviti. I dugo se nije ispravljala.

Maradona je u Napoli došao iz Barcelone za tada rekordnih 12 milijuna dolara i odmah je shvatio gdje je. Nije to bio Real Madrid ni Juventus. Bio je to grad koji živi na rubu, koji se svaki dan iznova dokazuje, koji ne prihvaća poraz, ali ga dobro poznaje. U tome je prepoznao sebe. Za sedam godina osvojio je dva naslova prvaka Italije — 1987. i 1990. — jedine u povijesti kluba do 2023. godine. Jug je pobijedio Sjever.

Maradona nije bio svetac. Napulj to zna bolje od svih. Droge, skandali, veze s Camorrom — sve je to dio priče i nitko je ne skriva. Ali grad koji i sam poznaje kompromis i preživljavanje nije tražio savršenog heroja. Tražio je svog. Maradona je bio jedan od njih.

I donio im je omaleni Argentinac mnogo koristi, pa i nakon njegove smrti. Njegov dolazak u SSC Napoli 1984. godine pokrenuo je transformaciju koja i danas puni blagajne grada podno Vezuva. U eksploziji ‘maradonijanskog’ turizma Napulj danas bilježi rekordne brojke, a dobar dio tog kolača otpada na hodočasnike nogometa i pop-kulture. Glavne turističke rute u gradu nezaobilazno uključuju lokacije posvećene Maradoni.

U Napulju se od Maradoninog lika proizvodi doslovno sve: od klasičnih dresova, šalova i zastava, preko magneta i krunica s njegovim likom, pa sve do tradicionalnih napuljskih figurica za božićne jaslice u kojima Diego stoji uz bok svecima. Navijači iz cijelog svijeta još kupuju dresove Napolija s brojem 10 zbog Maradoninog nasljeđa. Ova industrija – iako velikim dijelom neformalna i siva – zapošljava tisuće lokalnih stanovnika i generira milijunski promet u gotovini unutar ulične ekonomije grada.

Maradonino ime i prezime postali su besplatni i vječni marketinški alat za napuljske ugostitelje. Stotine pizzerija, restorana, barova i hotela koriste njegove fotografije, citate ili jela nazvana po njemu kako bi privukli goste.

Njegov kult pomogao je Napulju da u očima svjetske javnosti promijeni imidž opasnog lučkog grada opterećenog kriminalom u grad strasti, umjetnosti i nogometne romantike, što privlači investicije u hotelski i uslužni sektor, ali i u nogometni klub Napoli. Maradona je za Napulj bio i ostao najbolja dugoročna ekonomska investicija.

Kad je umro, stadion San Paolo preimenovan je u Stadio Diego Armando Maradona — bez rasprave, kao nešto što se samo po sebi razumije. U gradu gdje se svetkuju sveci zaštitnici, Maradona je zauzeo svoje mjesto u toj galaksiji — ne samo kao sportaš, nego kao figura koja je gradu dala ono što novac i politika nikad nisu mogli: dostojanstvo. I zato je još tu.