Remote viewing je u ljudskoj prirodi: ‘Nije riječ o bogovima ili superljudima, gledanje na daljinu ljudi mogu naučiti kao sviranje klavira’

Jednostavno, žena ili muškarac sjedi u dnevnom boravku svoje kuće i opisuje neku lokaciju u dalekoj Županji, nekakav događaj u Dubrovniku, vidi stranu podmornicu kod Visa, opisuje talačku situaciju u vinkovačkoj poslovnici neke banke ili špijunira službenike u srbijanskoj ambasadi.

Ideja je poznata kao ‘remote viewing’ i spada među najbizarnije priče 20.stoljeća jer se kroz nju isprepliću špijunaža, psihologija, parapsihologija, vojna paranoja, tajni eksperimenti i programi iz Hladnog rata i obavještajne agencije kao što su CIA i KGB. Američka vlada potrošila je ogromne novce na istraživanje tog fenomena, a bilo bi naivno vjerovati da su prestali s programima poput Star Gate, Grill Flame, Sun Streak, Center Lane i drugima koje su provodili u laboratorijima Stanford Research Instituta i drugdje, nakon što je CIA deklasificirala krajem prošlog stoljeća dio dokumentacije i objavila da to više ne rade.

Istraživači poput Russell Targa i Harold Puthoffa znanstveno su godinama testirali ljude za koje se smatralo da imaju paranormalne sposobnosti. ‘Viewera’ bi smjestili u izoliranu sobu i dali mu ‘metu’, neki broj, koordinatu ili ideju što će tražiti, a ta bi osoba opisivala što ‘vidi’, što mentalno prima, često skicirajući na papiru oblike, mostove, planine, strojeve, tlocrte prostorija i slično što bi istraživači onda uspoređivali s pravom lokacijom i tražili veze. Rezultati su ponekad bili jezivo precizni i ti ljudi su se stvarno nekako uspijevali povezati s udaljenim lokacijama i situacijama. To nije legenda, niti popularni mit proizašao iz neke teorije urote, nego istinski fenomen.

Među ‘nadarenima’ je bio Uri Geller, izraelski performer poznat po savijanju žlica i televizijskim ‘psihičkim’ demonstracijama, zatim Ingo Swann, Pat Price i kasnije Joseph McMoneagle, bivši vojni obavještajac koji je tvrdio da je sudjelovao u brojnim tajnim operacijama. Dobio je i Legion of Merit medalju, što je dodatno pojačalo misterij oko cijele priče. Među poznatim slučajevima na tu temu navodi se opis sovjetskog postrojenja i velike nove podmornice u Severodvinsku tijekom 1970-ih. Pristaše remote viewinga tvrde da su vieweri opisali elemente koje su sateliti kasnije potvrdili, a dosta toga je i javno obznanjeno nakon što je CIA službeno deklasificirala dio Stargate dokumenata 1990-ih.

Skeptici ipak tvrde kako su neki opisi tih ‘gledanja’ bili dosta općeniti pa ih se moglo naknadno interpretirati, da su istraživači nesvjesno pomagali sudionicima eksperimenata, da su ignorirali njihove promašaje i slično pa gledanje na daljinu dosad nije potvrđeno u mainstream znanosti. Što ne znači samo po sebi ništa posebno, pogotovo danas. Kako bilo, brojni ljudi s najvišim akademskim integritetom i danas tvrde: ‘Ne znamo kako ovo radi, ali ponekad daje korisne rezultate.’ U traženju taoca, potragama za izgubljenim avionima, špijuniranju neprijatelja, istraživanja terorističkih meta, a neki američki izvori iz vlade tvrde da su gledanjem na daljinu pokušavali locirati Saddama Husseina i Osamu bin Ladena.

Postojanje takvih programa službeno je potvrđeno i prilično je detaljno opisano kako su se provodili eksperimenti, među ostalim i na webu agencije kroz CIA Reading Room gdje je gomila dokumenata s kojih je skinuta oznaka tajnosti nakon što su se, tobože, povukli iz programa koji ne prestaje intrigirati javnost. Remote viewing danas živi u UFO zajednici, na New Age sceni, u dokumentarcima na YouTubeu i podcastima, kroz ispovijesti bivših obavještajaca i znanstvenika koji više nego ikad prije, otvoreno pričaju o tome. Sve otvorenija je i znanstvena scena koja zahvaljujući ubrzanom tehnološkom razvoju sve više labavi vlastite dogme i narative, toliko brzo da ionako staromodan obrazovni sustav to ne uspijeva pratiti, kamoli primjenjivati.

A remote viewing danas se povezuje s puno širim idejama od onih iz priručnika teorija urote za prvi razred osnovne škole. Nova pitanja uključuju simulacijsku teoriju, kolektivnu svijest, kvantnu mistiku, globalnu svijest i poimanje ljudskog mozga koji je možda više nekakav prijemnik, nego generator svijesti.

Harold E. Puthoff, poznatiji kao Hal Puthoff, američki je fizičar, elektroinženjer i istraživač paranormalnih fenomena koji se smatra možda i najvećim živućim ekspertom za ovu temu ili barem njezin povijesni dio. Jer je doslovno dio nje. Rođen je 1936. u Chicagu i najpoznatiji je po svom radu na CIA-inom programu Stargate, istraživanjima remote viewinga, teorijama o svijesti, nultoj točki energije i kasnijem angažmanu oko NLO tema. Formalno gledano, nije riječ o nekakvom luđaku s interneta, nego o čovjeku s ozbiljnom akademskom i vojno-obavještajnom pozadinom. Diplomirao je i magistrirao elektrotehniku na Sveučilištu Florida, a doktorirao na Stanfordu University na području laserske fizike i kvantne elektronike. Radio je na razvoju tunabilnih lasera i objavljivao znanstvene radove iz kvantne elektronike.

Prije slavnog ‘psi’ razdoblja radio je za američku mornaricu i NSA. Prema njegovim biografijama, bio je zadužen za napredne računalne i optičke tehnologije u vrijeme kada su mnoge od njih bile desetljećima ispred tadašnje komercijalne primjene. Njegova ‘remote viewing’ karijera počinje 1972. kada dolazi u Stanford Research Institute, danas poznat kao SRI International, gdje je zajedno s fizičarem Russell Targom pokrenuo istraživanja remote viewinga za CIA-u i druge američke agencije. Program je nastao usred Hladnog rata jer su Amerikanci vjerovali da Sovjeti ulažu ozbiljan novac u istraživanja psihotronike, ESP-a i psihičkog ratovanja, a CIA je željela provjeriti postoji li ikakav stvarni obavještajni potencijal u tim fenomenima.

Hal Puthoff i danas, u poznim godinama, izaziva kontroverze.

Dok ga jedni smatraju ozbiljnim znanstvenikom koji je istraživao rubna područja svijesti i percepcije koja moderna znanost još ne razumije, drugi će reći da je to pseudoznanost koja nikada nije dala dovoljno čvrste i ponovljive dokaze. CIA-in završni pregled programa 1995. zaključio je da rezultati nisu dovoljno pouzdani za operativnu obavještajnu uporabu. Dodatne kontroverze kritičari nalaze u njegovim navodnim vezama sa Scijentologijom tijekom 70-ih godina, navodeći da je bio visoko rangiran u toj Crkvi.

Nakon Stanforda i CIA epizode osnovao je EarthTech International i Institute for Advanced Studies, organizacije koje se bave istraživanjima napredne fizike, energije vakuuma, pogonskih sustava i svijesti, a posebno je poznat po svojim teorijama o ‘zero-point energy’, odnosno energiji vakuuma. Dio fizičara smatra da njegova istraživanja ulaze duboko u spekulativnu fiziku i pseudonauku, dok ga drugi vide kao istraživača koji pokušava spojiti kvantnu fiziku i gravitaciju na nekonvencionalan način.

U modernim NLO pričama pojavio se prije desetak godina kada je javnost prvi put masovno i čule za Pentagonov program AATIP i famozne vojne snimke. Otad se pojavljuje u gotovo svim većim epizodama, od Lou Elizonda, preko Skinwalkera i NIDS-a Roberta Bigelowa, do današnje ‘disclosure’ scene. Zbog toga ga mnogi smatraju jednim od ključnih ljudi američkog NLO kruga posljednjih 50 godina.

Ovih dana gostovao je na YouTube podcastu ‘The Diary Of A CEO’, zajedno s autorom više nego aktualnog filma ‘The Age of Disclosure’, Dan Farahom, gdje je otvoreno govorio o gledanju na daljinu.

‘Dok sam radio na Stanfordu prišli su mi CIA agenti i tražili da istražim ESP (gledanje na daljinu), da kao iskusni znanstvenik vidim ima li čega u gledanju na daljinu. U to vrijeme gotovo nijedan američki znanstvenik nije vjerovao da ESP uopće postoji. Bilo je to 1970-ih. Dali su mi novac za program i rekli da se nadaju da su to besmislice s kojima se više neće morati baviti kada demantiram postojanje tih psihičkih sposobnosti i izvanosjetilne percepcije, ali program je prerastao u projekt koji je trajao više od dva desetljeća i progutao milijune dolara. Većina ljudi danas ga zna pod imenom Stargate jer je velik dio dokumentacije kasnije postao javan’, kazao je u showu na YouTubeu.

U osnovi, kaže, otkrili su da ljudi, kao što netko ima talent za umjetnost, sport ili glazbu, mogu imati i sposobnost remote viewinga.

‘To je sposobnost da sjediš na jednom mjestu i primaš informacije s udaljene lokacije. Ispostavilo se da mnogi ljudi mogu pokazati taj talent.Na kraju smo čak obučavali obavještajne časnike američke vojske u Fort Meadeu kako to raditi. Opisat ću primjerom. Jedan sovjetski avion koji je CIA željela pronaći srušio se negdje u Africi. Nisu znali gdje jer se pilot katapultirao, a avion je nastavio letjeti dok nije ostao bez goriva. Uzeli smo dvojicu naših najboljih remote viewera — jednog iz Zračnih snaga i jednog iz moje organizacije — dali im kartu Afrike i rekli: ‘Gdje je taj prokleti avion?’ Obojica su označili mjesto koje je bilo unutar tri milje od stvarne lokacije pada. Na području od stotina tisuća četvornih milja. CIA je potom otišla tamo i pronašla avion. Postoji i audio snimka predsjednika Jimmyja Cartera koji priča tu priču’, kazao je, a u emisiji su i pustili tu snimku.

Skeptici su često govorili: ‘Ako su ti ljudi stvarno vidoviti, zašto nisu bogati? Zašto ne igraju na burzi?’, nastavio je s pričom stari znanstvenik.

‘Zato smo napravili eksperiment s predviđanjem cijene srebra. Dogovor je bio da će jedna osoba 30 dana ulagati novac prema predviđanjima remote viewera, a nama dati 10 posto zarade. U tih 30 dana zaradili su 260 tisuća dolara. Naših 10 posto bilo je 26 tisuća. U eksperimentu je sudjelovao sedam osoba, a njih šest dalo je vrlo dobre rezultate. Shvatili smo da to može naučiti gotovo bilo tko. U to vrijeme skupljali smo novac za jednu školu pa sam članovima upravnog odbora tijekom vikenda održao ubrzani tečaj remote viewinga kakav smo koristili za obuku obavještajaca.’

Postoji li taj program još uvijek, pitali su ga.

‘Ako postoji, ne bi ni čuo za njega jer bi bio strogo tajni program.

Ali upravo si nam sve rekao.

‘Da, ali ljudi u to ionako neće vjerovati.’

Zar nisi pod nekakvim ugovorom o tajnosti?’

‘Program je u međuvremenu deklasificiran. Dokumenti su dostupni u CIA Reading Roomu.’

Tvoj rad je izvorno bio tajan?

‘Da. Bio je označen kao top secret special access program.’

Postoji li Stargate i danas?

‘Mislim da je nerealno vjerovati da je američka vlada jednostavno prestala koristiti remote viewing kada je Stargate postao javan. Ni ja ne bih stao da sam američka vlada. Mislim da je program samo preseljen u neku drugu agenciju i nastavio djelovati u tajnosti.’

Dakle, stvarno ste obučavali ljude?

‘Da.’

Nauči mene.

(smijeh)

‘Izgleda da je to sposobnost koja je dio ljudske prirode. Nije riječ o bogovima ili superljudima. Ljudi to mogu naučiti kao što mogu naučiti svirati klavir. Danas psihijatri i neurofiziolozi istražuju svijest i povezanost mozga s kvantnom teorijom i kvantnim sprezanjem. Neki smatraju da bi remote viewing mogao biti neka vrsta kvantne povezanosti. U sklopu CIA-inog programa otkrili smo i da ljudi mogu utjecati na kvantne uređaje koji su bili potpuno zaštićeni. Doveli smo jednog navodnog vidovnjaka na Stanford i testirali ga na posebno zaštićenom kvantnom čipu unutar električnog, magnetskog i supravodljivog oklopa. Trebao je biti potpuno izoliran od vanjskih utjecaja. Ali on je uspio utjecati na njega. Nije riječ o malom odstupanju koje možeš proizvoljno tumačiti. Oscilacije uređaja potpuno su stale, a zatim ih je mogao ubrzati dvostruko. To je otvorilo pitanje: znači li to da bi Sovjeti mogli “čitati” dokumente čak i iz supravodljivih sefova? Kasnije su se američki i sovjetski remote vieweri čak sastajali i razmjenjivali iskustva.

Bi li otkriće izvanzemaljskog života promijenilo smisao života?

‘Da, apsolutno’, kazao je u emisiji redatelj i producent Dan Farah.

‘Mislim da je aktualna administracija u SAD-u trenutno toliko fokusirana na provođenje direktive koju je predsjednik dao — da se prikupi sav dokazni materijal koji posjeduje federalna vlada, sve različite agencije i rodovi vojske — te da se utvrdi što se može deklasificirati. Mislim da to shvaćaju toliko ozbiljno da ćemo dobiti još serija puno značajnijih dokaza. I mislim da ćemo na kraju doći do onog trenutka koji smo dosad gledali samo u filmovima, kada aktualni predsjednik stane pred mikrofon i kaže svijetu da nismo sami u svemiru. Mislim da ćemo doći do toga.’

‘Mislim i ja’, nadovezao se Puthoff.

‘Mijenja li to smisao života ako se to pokaže istinitim? Znači li to išta za nas kao ljude?’

‘Mislim da bi, kad bismo otkrili da život postoji diljem svemira i da se može razviti u svakakvim oblicima, to natjeralo ljude da ponovno razmisle o tome što zapravo znači biti čovjek. Trebali bismo razmišljati o tome možemo li komunicirati s tim drugim vrstama, što možemo naučiti od njih i što bi one mogle naučiti od nas. To jednostavno otvara potpuno novi pogled na svemir. Mislim… imam 15 unučadi. Oni bi trebali odrastati u svemiru koji vrvi životom i znati da je to stvarnost.’