Hrvatska je u nedjelju navečer otišla na spavanje s realnošću koja izgleda kao frizura američkog predsjednika, a probudila se u tako grandioznom pantheonu energije, infrastrukture i umjetne inteligencije kojeg, kao da je promptom Donald Trump u Nano banana 2 sagradio.
S pidžamom je nacija skinula sa sebe korupciju, inflaciju, ustavnosudska natezanja, ćerećenje opozicije, utašluk i skupoću, probudivši se u dubrovačkoj epizodi Dinastija Blejka Karingtona s uvodnim kameom bivše hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u kojoj (epizodi, ne predsjednici), Donalda Trumpa nije bilo, ali njegove svite u velikom broju jest.
Mora da su se naguštali u suncem okupanom Dubrovniku, uz vrhunsku spizu, bezbrojne ture pića po taracama s pogledom na more bistrije od Melanijina oka, i plavije od Sanaderovog šuškavca. Nije ni čudo što je američka ambasadorica proglasila trenutak zlatnim dobom SAD-a i Hrvatske koji se događa točno 250 godina nakon što su poduzetni Dubrovčani ‘nanjušili’ dobar biznis u Americi i crno na bijelo ovjerili trgovinu s njezinom ‘oversis’ domovinom, koja će 4. srpnja proslaviti četvrt stoljeća postojanja.
Učmalu hrvatsku svakodnevicu prvo je tabloidnim hedlajnima razmrdao Pantheon, vijest da će se u Hrvatskoj graditi 50 milijardi eura vrijedan AI podatkovni razvojni centar, kao najveća takva investicija u srednjoj i jugoistočnoj Europi ikada. Iako je zvučalo kao da su urednici najtiražnijih domaćih medija toga dana popušili zajedno neki jako dobar skunk, vijesti koje su neprestano stizale samo su potvrđivale njihov trip. Kao u filmu nizale su se scene, sve luđe, veće i jače.
Podatkovni centar s vlastitom energetskom infrastrukturom, elektrana, solari, trafostanice, gigabajti, optika, Jako Andabak, instituti, američke investicijske banke, ministar energetike SAD-a himself i uživo, indijska delegacija, plinska interkonekcija Hrvatska – BiH, memorandum o energetskoj suradnji s Amerikancima, deal o razvoju civilne nuklearne energije – s Amerikancima također, izbjegavanje dvostrukog oporezivanja, konkretna ulaganja, fondovi za regionalno investiranje i, kako reče američki ministar Chris Wright, ‘nova era suradnje’.
Pa ‘elenđi’, energetski krakovi prema sjeveru, prema putevima svile, energija svakojaka – samo da nije Ruska i da teče. Nuklearna, solarna, geotermalna, energija od plina i nafte, u tankerima, kamionima i avionima. Da nije proklete arbitraže, čovjek bi pomislio da će i INA toga jutra u Dubrovniku – dok kažeš Mađar – biti naša.
Donald Trump otvara novo doba suradnje Sjedinjenih Država s južnom, srednjom i istočnom Europom, a u središtu svega je Hrvatska. Američka lova kao da je na volej legla igračima iz Končara i Ruđera, u šesnaestercu pokraj Googlea i Amazona, EIB-a, HBOR-a, MIT-a i Berkeleya. Nikog ne bi tog dana impresioniralo više ni da je Elona Muska na Stradunu sreo. Kako u društvu Peter Thiela u majici s logom zagrebačke Phantasmogorije liže slaju i prebire po suvenirima na nekom štandu.
Iz dugogodišnjeg stanja nacionalne blesavosti Hrvatska se probudila u globalnom energetskom središtu i svi u nju bulje, nabacuju joj se i nude, kao da je domovina Monica Bellucci. A nije vic, zbilja nije zajebancija.
Fortuna se namjerila na našeg premijera i baš ga ne pušta. Taman kad se počne sušiti jedan izvor, eto njemu novoga. Pandemija, Ukrajina, bože prosti i potres, injekcija za naoružanje, umjetna inteligencija, novi Krško. Kao da ima pantheon mudraca, a ne ministre kojima ni biciklu ne bi ostavio ni one tri minute, koliko treba da se mala nužda negdje obavi kad ti baš dođe.
Regionalno energetsko čvorište, strateški partner, bitan faktor u jačanju europske otpornosti, prostor političke stabilnosti, ključna točka jačanja srednje i istočne Europe uz snažnu potporu Sjedinjenih Američkih Država. Ima tih trenutaka kad se gomila međusobno različitih, često i nepovezanih faktora poveže u jedno poput pet kauboja u kockarskom automat klubu. Jack pot, bingo! Zgoditak kao američki nosač aviona. Toliko velik da se s ponistre ne vidi Šolta. Gledaš i ne viruješ očima.
