Eden Blue ga je nekidan intervjuirala u Berlinu u povodu novog singla ‘Rave God’ i remixa njegovih prijatelja Houses of Heaven, koji izlazi 3. travnja na labelu Wie ein Gott Records.
1
Eden Blue ga je nekidan intervjuirala u Berlinu u povodu novog singla ‘Rave God’ i remixa njegovih prijatelja Houses of Heaven, koji izlazi 3. travnja na labelu Wie ein Gott Records.
XTR HUMAN projekt je berlinskog glazbenika Johannesa Stabela, koji je na sceni još od 2012. godine kada je imao post-punk bend s gitarskim zvukom, a onda se prije pet, šest godina okrenuo elektronici stvarajući vlastiti zvuk.
Opisuje ga kao ‘teški’ EBM s coldwave atmosferom i energijom koja je u prvom redu namijenjena klubovima i živim nastupima. Stabel živi u Berlinu već više od desetljeća i duboko je ukorijenjen u tamošnju underground scenu iz koje sada crpi energiju stvarajući svoj berlinski identitet.
Do danas je objavio četiri studijska albuma, od kojih je posljednji ‘Schrank’ iz 2024. godine, uz niz singlova i remix izdanja. Njegovi nastupi poznati su kao prilično energični eventi i odlikuje ih njegova snažna scenska prisutnost dok izvodi glazbu proizašlu iz industriala, EBM-a, darkwavea i hard techna.
Eden Blue ga je nekidan intervjuirala u Berlinu u povodu novog singla ‘Rave God’ i remixa njegovih prijatelja Houses of Heaven, koji izlazi 3. travnja na labelu Wie ein Gott Records.
Uvijek tražim nove načine i utjecaje koje mogu unijeti u svoju glazbu da ne zvuči uvijek isto. Nostalgija i tradicija mogu biti dobra stvar, ali i pomalo dosadne — uvijek treba neka evolucija. Važno mi je da pjesme dobro funkcioniraju uživo, na ozbiljnom soundsystemu, i da nose snažnu energiju. Zato mi je kombiniranje tih stilova djelovalo sasvim prirodno.
Kontrast između LA i Berlina zapravo je jako važan dio mog života u ovom trenutku. Berlin volim jako — živim tu već više od deset godina, posebno cijenim kulturu i klupsku scenu. Ali istovremeno me privlači i taj sunshine lifestyle u LA i općenito u Americi. Ideja je bila upravo to prikazati u videu, te dvije krajnosti — one su moj osobni i artistički status quo u ovom trenutku.
Prvo smo htjeli narativ koji kombinira određenu ozbiljnost s dozom humora. Kad su u pitanju klubovi, zaštitar je nekako uvijek prisutan, posebno u Berlinu, pa smo se htjeli malo poigrati s tim. Ali on je i vratar. Tu ideju možeš preslikati i na glazbu, gdje su oduvijek postojali gatekeeper-i, što nije uvijek dobra stvar. Ipak, na kraju može stvoriti i osjećaj zajednice. Ako imaš dobrog čuvara vrata, proći kroz njega znači da si dio odabranog društva — za dobro ili loše.
Houses of Heaven su zapravo moji prijatelji. Na svom prvom nastupu u SAD-u, u LA, imao sam priliku biti im support. Već sam ih poznavao i volio njihovu glazbu, pa mi je to bilo jako drago. Postoji i veza kroz mog prijatelja Matiu iz Inhalta, benda u kojem i ja pjevam — on je producirao sve njihove albume, tako da smo svi nekako povezani. Suradnja je ispala sasvim prirodno.
Da, to je dosta dugo vremena. Najznačajniji zaokret bio je oko 2020., kad je projekt izašao iz bandovskog konteksta i postao ono što je danas. Više nije post-punk bend nego EBM-driven projekt gdje se zvuk gradi elektronički, sintesajzerima, a ne gitarama, basom i bubnjevima. Osnovna ideja ostala je ista. Zvuk se definitivno promijenio u odnosu na početke, ali to je i dalje moje vozilo za produkciju i objavljivanje glazbe koju želim raditi.
Gitare više baš i ne koristim, ali obično krećem od basa i kicka, jer to je najvažniji temelj za club zvuk — moraju biti usklađeni i međusobno dobro sjedati. Bassline je ključan jer definira groove i oblikuje melodiju. Puno ostalih elemenata, poput synth leada, ovisi o basslineu, pa tu obično i počinjem.
Mislim da s jedne strane, sa streamingom i svim tim sadržajem koji je dostupan u svakom trenutku, postoji apsurdna količina stvari — tone nove glazbe svaki dan, uključujući i gomilu AI-generiranog materijala. Ali istovremeno, još uvijek postoji puno strastvenih ljudi kojima je stalo, i to ne samo u glazbi nego i u filmu i umjetnosti općenito. Njima nije dovoljno da ih algoritam hrani sadržajem — aktivno istražuju i traže stvari koje su napravili pravi ljudi koji su stvarno u to zagriženi. I mislim da zbog toga supkultura uvijek postoji. Siguran sam u to.
Sljedeće me čeka turneja po Latinskoj Americi u travnju. Nakon toga, još koncerata i još jedna turneja planirana za jesen. U međuvremenu, fokusiram se na pisanje novih pjesama za sljedeći XTR HUMAN album.
