Psilocibin posljednjih godina privlači veliku pozornost znanstvenika koji istražuju nove terapije za depresiju, anksioznost, poremećaje ovisnosti i neke neurodegenerativne bolesti.
1
Psilocibin posljednjih godina privlači veliku pozornost znanstvenika koji istražuju nove terapije za depresiju, anksioznost, poremećaje ovisnosti i neke neurodegenerativne bolesti.
Znanstvenici već dulje vrijeme istražuju kako iskoristiti terapijski potencijal psihedeličnih tvari bez njihovih snažnih halucinogenih učinaka, a nova istraživanja pokazuju da bi modificirani spoj povezan s psilocibinom, psihoaktivnom tvari iz takozvanih ‘magičnih gljiva’, sada zaista i mogao zadržati učinke na mozak povezane s liječenjem depresije, uz znatno slabije psihodelične nuspojave.
Studija objavljena u znanstvenom časopisu Journal of Medicinal Chemistry opisuje kako su istraživači razvili kemijski izmijenjene verzije psilocina, aktivnog spoja koji nastaje kada se psilocibin razgradi u ljudskom tijelu. U ranim pokusima na miševima te su molekule zadržale biološku aktivnost sličnu standardnom farmaceutskom psilocibinu, ali su pritom izazvale znatno manje učinaka nalik halucinacijama, piše Science Daily.
Psilocibin posljednjih godina privlači veliku pozornost znanstvenika koji istražuju nove terapije za depresiju, anksioznost, poremećaje ovisnosti i neke neurodegenerativne bolesti. Ipak, snažni halucinogeni učinci često predstavljaju prepreku njegovoj široj medicinskoj primjeni jer dio pacijenata ne želi ili ne može proći kroz intenzivno psihedelično iskustvo.
‘Naši rezultati podudaraju se s rastućim znanstvenim stajalištem da se psihodelični učinci i serotoninska aktivnost mogu razdvojiti’, rekao je Andrea Mattarei, jedan od autora istraživanja. ‘To otvara mogućnost razvoja novih terapija koje zadržavaju korisnu biološku aktivnost, ali smanjuju halucinogene reakcije.’
Serotonin je neurotransmiter koji ima ključnu ulogu u regulaciji raspoloženja i brojnih drugih funkcija mozga. Poremećaji u njegovoj signalizaciji povezani su s depresijom, ali i s nekim neurodegenerativnim bolestima poput Alzheimerove bolesti. Upravo zbog snažnog utjecaja na serotoninske receptore, psihedelične tvari poput psilocibina desetljećima su predmet znanstvenog interesa.
Kako bi pokušali zadržati terapijski učinak bez snažnog psihedeličnog iskustva, istraživački tim predvođen Sarom De Martin, Andreom Mattareijem i Paolom Manfredijem razvio je pet kemijskih varijanti psilocina. Te su molekule dizajnirane tako da aktivnu tvar otpuštaju sporije i stabilnije, što bi potencijalno moglo smanjiti halucinogene učinke.
Znanstvenici su prvo testirali spojeve u laboratorijskim uvjetima koristeći ljudsku plazmu i modele koji simuliraju apsorpciju u probavnom sustavu. Nakon tih testova kao najperspektivniji kandidat izdvojio se spoj označen kao 4e. Pokazao je dobru stabilnost tijekom apsorpcije i postupno oslobađanje psilocina, dok je istodobno zadržao snažnu aktivnost na ključnim serotoninskim receptorima.
U sljedećoj fazi istraživanja uspoređene su jednake doze spoja 4e i farmaceutskog psilocibina kod miševa. Tvari su davane oralno, a istraživači su tijekom 48 sati pratili koliko psilocina dospijeva u krvotok i mozak. Kod životinja koje su primile spoj 4e zabilježene su niže, ali dugotrajnije razine psilocina u mozgu u usporedbi s psilocibinom.
Razlike su se pokazale i u ponašanju životinja. Miševi koji su primili spoj 4e pokazivali su znatno manje takozvanih ‘head twitch’ reakcija, trzaja glavom koji se u znanstvenim istraživanjima smatraju pouzdanim pokazateljem psihodelične aktivnosti kod glodavaca. To se dogodilo unatoč činjenici da je spoj i dalje snažno djelovao na serotoninske receptore.
Istraživači smatraju da je ta razlika vjerojatno povezana s načinom na koji se psilocin oslobađa u mozgu, odnosno s brzinom i količinom njegove dostupnosti.
Rezultati istraživanja sugeriraju da bi moglo biti moguće razviti stabilne lijekove temeljene na psilocinu koji dopiru do mozga i aktiviraju serotoninske receptore, ali pritom ne izazivaju snažne promjene svijesti tipične za psihedelične tvari. Ipak, znanstvenici naglašavaju da je potrebno još istraživanja kako bi se razumio puni biološki učinak tih molekula te procijenila njihova sigurnost i potencijalna terapijska primjena kod ljudi.
Istraživanje je financirala tvrtka MGGM Therapeutics u suradnji s NeuroArbor Therapeutics, a nekoliko autora studije navodi da su izumitelji na patentima povezanima s psilocinom.
