Kriza povjerenja u kadrovskoj službi: Tvrtke počinju izbjegavati Generaciju Z

Ulazak Generacije Z na tržište rada izazvao je poremećaj koji nadilazi uobičajeni generacijski jaz i prerasta u ozbiljnu krizu profesionalnih odnosa. Prema izvještaju platforme Intelligent koji se temelji na anketi provedenoj među tisuću menadžera, zabilježen je trend u kojem svaki šesti poslodavac oklijeva zaposliti nove diplomante. Istovremeno je više od polovice ispitanih tvrtki priznalo da je otpustilo novozaposlene pripadnike ove generacije već tijekom prve godine rada. Poslodavci kao ključne razloge navode nedostatak profesionalizma, kašnjenje na posao, neadekvatnu komunikaciju s klijentima i neprikladno odijevanje.

Mnogi menadžeri ističu kako problem nije u tehničkom znanju, već u kritičnom nedostatku interpersonalnih vještina i kognitivne nepripremljenosti. Mladi zaposlenici često imaju poteškoća s rješavanjem problema i održavanjem koncentracije u manje strukturiranim okruženjima bez stalnog nadzora. Poseban izazov predstavlja otpor prema kritici jer mnogi novi radnici konstruktivne povratne informacije doživljavaju kao osobni napad. Zabrinjavajući je i podatak o pretjeranoj ovisnosti o roditeljima, pri čemu se velika većina mladih oslanja na njih tijekom potrage za poslom, a znatan broj ih dovodi roditelje na razgovore za posao.

Stručnjaci, uključujući dr. Jareda Cooneya Horvatha i Holly Schroth s Berkeleyja, objašnjavaju da je ovaj pad sposobnosti izravna posljedica pandemije i pretjerane izloženosti ekranima. Mnogi pripadnici ove generacije ključne godine obrazovanja proveli su u izolaciji, čime su propustili razvoj socijalne izdržljivosti i neformalne uredske komunikacije. Digitalna tehnologija ih je pretvorila u osobe koje konzumiraju informacije površno, što se izravno kosi sa zahtjevima radnih mjesta koja traže dugotrajan angažman i duboko analitičko razmišljanje.

S druge strane, važno je uočiti da Generacija Z donosi potpuno drugačije prioritete koji se često sudaraju s tradicionalnim korporativnim vrijednostima. Oni stavljaju mentalno zdravlje iznad karijere i odbijaju kulturu izgaranja na poslu. Skloni su napustiti pozicije koje nisu u skladu s njihovim etičkim načelima, što poslodavci često tumače kao nelojalnost. Unatoč tim tenzijama, oni donose inovativne perspektive i prirodnu snalažljivost u digitalnom svijetu koja može biti ključna za modernizaciju poslovanja.

Situacija u kojoj značajan broj zaposlenika planira dati otkaz, dok menadžeri osjećaju povećani stres zbog njihovog nadzora, zahtijeva nove modele upravljanja. Rješenje se nazire u jačem investiranju u mentorstvo i posebne programe obuke. Budući da obrazovni sustav i digitalna kultura nisu uspjeli pripremiti mlade za radnu etiku ranijih razdoblja, tvrtke moraju postati mjesta učenja mekih vještina. Menadžeri se moraju transformirati iz nadređenih u trenere, dok će mlađi zaposlenici morati razviti veći stupanj autonomije i profesionalne odgovornosti kako bi ostali relevantni na tržištu.